Zbog činjenice da je već godinama gotovo sav fokus međunarodnih prijepora usmjeren prema ratu u Siriji pojedina druga žarišta nisu često spominjana, ali ona svejedno tinjaju bez prekida. Jedno od takvih žarišta je Libija gdje trenutačno, prema pojedinim interpretacijama, traje drugi građanski rat ili pak druga faza prvog - ili je možda najtočniji opis: kontinuitet kaosa koji je ovoj zemlji priređen NATO vojnom agresijom koja se dogodila 2011. godine.
Dugogodišnji predsjednik Libije i jedan od najistaknutijih lica anti-imperijalizma 20. stoljeća, Muammar Gaddafi, ubijen je te 2011. od strane imperijalizma protiv kojeg se legitimnim i manje legitimnim sredstvima borio. No, moglo bi se reći kako je njegova borba, koja je često uključivala financiranje i naoružavanje gotovo svih anti-imperijalističkih organizacija koje su bile spremne oružanim putem krčiti put otpora, donekle posustala u zadnjim godinama njegova života.
Razbijanje libijskog poretka svakako nije nešto što se dogodilo spontano kao produžetak tzv. Arapskog proljeća, planovi ove vrste hiberniraju godinama i čekaju pogodni trenutak. Taj trenutak dogodio se u proljeće 2011. i Libija nije bila spremna, odnosno pitanje je koliko je uopće i mogla biti spremna. Ipak, neki smatraju kako je sam Gaddafi pomalo umirio svoju borbenu agendu zadnjih godina te kako je upravo to otvorilo dovoljan prostor da njegova zemlja postane žrtva.
Desetljećima je SAD tretirao Gaddafija kao jednog od svojih najvećih neprijatelja, u rangu s ...
Dugogodišnji predsjednik Libije i jedan od najistaknutijih lica anti-imperijalizma 20. stoljeća, Muammar Gaddafi, ubijen je te 2011. od strane imperijalizma protiv kojeg se legitimnim i manje legitimnim sredstvima borio. No, moglo bi se reći kako je njegova borba, koja je često uključivala financiranje i naoružavanje gotovo svih anti-imperijalističkih organizacija koje su bile spremne oružanim putem krčiti put otpora, donekle posustala u zadnjim godinama njegova života.
Razbijanje libijskog poretka svakako nije nešto što se dogodilo spontano kao produžetak tzv. Arapskog proljeća, planovi ove vrste hiberniraju godinama i čekaju pogodni trenutak. Taj trenutak dogodio se u proljeće 2011. i Libija nije bila spremna, odnosno pitanje je koliko je uopće i mogla biti spremna. Ipak, neki smatraju kako je sam Gaddafi pomalo umirio svoju borbenu agendu zadnjih godina te kako je upravo to otvorilo dovoljan prostor da njegova zemlja postane žrtva.
Desetljećima je SAD tretirao Gaddafija kao jednog od svojih najvećih neprijatelja, u rangu s ...
