Ministri vanjskih poslova Azerbajdžana, Rusije, Kazahstana, Turkmenistana i Irana susreli su se 5. prosinca prošle godine u Moskvi kako bi pokušali dovršiti dogovor o pravnom statusu Kaspijskog jezera, najvećeg jezera na svijetu, koje većina prisutnih zemalja naziva morem. Nakon ovih pregovora, predstavnici Azerbajdžana i Rusije, Elmar Mamadjarov i Sergej Lavrov pohvalili su približavanje stavova pet zemalja. No, konačni dogovor ovako složenog povijesnog pitanja ne donosi rješenje u svim regionalnim prijeporima. Primjerice, otkako se raspao Sovjetski Savez, obalne države imaju drugačija i proturječna razmišljanja i stavove o demarkaciji granica na Kaspijskom jezeru (osobito Iran i Turkmenistan), te izazivaju azerbajdžansko pravno vlasništvo energetskih polja na 'otvorenom' moru.
Mnogi otoci na azerbajdžanskoj obali imaju velik geopolitički i gospodarski značaj zbog potencijalnih naftnih i plinskih rezervi. Otoci Bulla, Pirallahi i Nargin, koji imaju i bivše sovjetske baze, nalaze se u zaljevu Bakua i važni su naftni izvori. Raspadom Sovjetskog Saveza i otvaranjem ove regije ulaganjima međunarodnih naftnih kompanija dolazi se do ključnog problema daljnjeg razvoja regije, a to je status Kaspijskog jezera i utvrđivanje pomorskih granica između pet zemalja.
Nakon susreta ministara, iransko Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je bilo kakve promjene u iranskoj poziciji oko demarkacije unatoč toga što bi takav stav otežao regionalne dogovore, osobito s Azerbajdžanom i Turkmenistanom. Prema riječima zamjenika šefa azerbajdžanske diplomacije Halafa Halafova, pregovori s Iranom i Turkmenistanom oko kontroverznih naftnih i plinskih polja na Kaspijskom jezeru tek trebaju donijeti plodove, ali je dodao kako će eksploatacija tih polja biti riješena u skladu s međunarodnim zakonom. Nije sigurno da će Ašgabat i Teheran prihvatiti modificiranu crtu sredine, načelo koje sa sobom nosi i odbacivanje želje za azerbajdžanskim naftnim i plinskim poljima. Stoga, ovi prijepori se možda mogu riješiti bilateralnim dijalogom, ali je vjerojatnije kako će biti potrebna nova konvencija o kaspijskom problemu. Teheran i Ašgabat imali su prethodno maksimalističke pozicije koje su ih ostavile izoliranima od raznih planiranih zajedničkih energetskih projekata na Kaspijskom jezeru. Posljednjih dvije godine, Iran pokazuje želju za povećanom suradnjom s Azerbajdžanom oko nekih pučinskih energetskih polja, ali Turkmenistan je odbio sličan pristup.
Susret u Moskvi je bio više optimističan, jer se puno pričalo o Transkaspijskom plinovodu (TCP), projektu koji kasni desetljećima zbog prijepora na Kaspijskom jezeru. Prve su rasprave krenule krajem 1990.-ih kada se pretpostavljalo da bi TCP mogao godišnje prenositi 30 milijardi kubičnih metara turkmenistanskog plina Europi preko Južnog plinskog koridora, odnosno preko Azerbajdžana, Gruzije i Turske. Time bi se Europska unija oslobodila prevelike ovisnosti o Rusiji i njezinom plinu. No i nakon nove konvencije o Kaspijskom jezeru, Rusija i Iran će se vjerojatno opirati TCP-u, kojega su blokirali zahtijevajući da svih pet priobalnih država prihvate izgradnju plinovoda.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
