Dvije vodeće britanske političke stranke pripremaju se za kritičan trenutak glasovanja u parlamentu oko Brexita, ali i za mogućnost prijevremenih izbora. Ova posljednja mogućnost je vidljiva nakon serije vrlo raširenih govora koje su vodeći ministri i oporbenjaci održali u posljednjih dva tjedna. Brexit je tako postao jasnom okosnicom međustranačkog jaza u Velikoj Britaniji.
Oporbeni vođa Jeremy Corbyn je 26. veljače održao vatreni govor, a potom je i premijerka Theresa May 2. ožujka govorila prvi puta nakon referenduma 2016. godine, a u oba slučaja je jasno ukazano da je Brexit postao glavnom raspravnom točkom između dvije stranke. Prethodno, obje su stranke objavile potporu napuštanja Europske unije unatoč brojnim unutarnjim raskolima o tom pitanju. Sada Laburisti daju potporu za carinsku uniju s EU nakon Brexita, dok Torijevci drže stranu protiv toga. Nakon rasprava s Borisom Johnsonom, britanskim ministrom vanjskih poslova, o granici na irskom otoku, sada opstaje spremnost među nekim konzervativcima za jačanje stava prema Uniji. Kao posljedica, obje vodeće britanske stranke su sada zauzele jasne pozicije, što za Westminster znači da bitka može početi. Figure su postavljene, a glasači prijemčivi.
Corbynov je cilj dobiti prijevremene izbore. Zbog toga pokušava stvoriti učinkoviti savez Laburista, manjih oporbenih stranaka i konzervativnih protivnika Brexita, koji bi trebali odbiti ili značajno promijeniti u parlamentu vladine zakone i odredbe vezane za Brexit. May sada ima vrlo tanku većinu koju čine Konzervativci i Demokratski unionisti, a postoji i jaka podijeljenost oko Brexita unutar Konzervativne stranke. Ova vlada bi skoro sigurno izgubila Donji dom parlamenta ukoliko bi se glasovalo o carinskoj uniji nakon Brexita, a što bi zauzvrat dovelo do Mayine ostavke. Za Corbyna je to dovoljno i on bi onda tražio optimalno rješenje za izbore u kojima bi mogao postati premijer.
To ne znači da bi laburistička vlada imala pomirljiviji ton prema Europskoj uniji. Corbynovi prijedlozi usmjereni su prema Britancima, a ne Europljanima. On predlaže ekvivalent britansko-europskoj carinskoj uniji u kojoj bi Velika Britanija utjecala na europske pregovore o trgovačkim sporazumima bez ulaska u postojeću carinsku uniju EU-a. Njegov prijedlog bi Bruxelles teško prihvatio jer bi lakše prošao torijevski plan o upravljanoj regulatornoj divergenciji. Corbynovo razumijevanje carinske unije je najmanje moguće zajedničko polazište učinkovite protuvladine koalicije. Jača izborne šanse Laburista, okuplja svoje glasače i aktiviste, te ruši jedinstvo Konzervativaca. I dok je Corbyn poznat po svojoj kritici Europske unije, potpora za blisku suradnju s Unijom nakon Brexita prevladava među laburističkim parlamentarcima. Stoga bi se na novim izborima u potpunosti uskladio laburistički stav prema Europskoj uniji.
Istovremeno se Westminster mora suočavati s jačanjem i izazovom Škotskog parlamenta (Holyrood) koji je uvijek imao teške odnose s Londonom nakon što je Tony Blair napravio revolucionarnu devoluciju i dao parlamentarnu samostalnost Škotskoj i Sjevernoj Irskoj, te skupštinu Walesu. Sada to pitanje više nije vezano za škotsku neovisnost i referendume, već dogovor oko Brexita. Nepovjerenje i manjak uvjerenja obilježava englesko-škotske odnose i pregovore, a to se posebno očituje oko Brexita. Za škotsku vladu, koja podupire neovisnost, Brexit pruža više mogućnosti: prvo, omogućuje im borbu protiv Konzervativne stranke; drugi, mogu dobiti više mjesta u Westminsteru ukoliko dođe do novih izbora; te treće, povećava se moć Škotske nacionalne stranke u samom Holyroodu.
Prva premijerka Škotske Nicola Sturgeon sada zahtijeva da se svih 111 ovlasti i odgovornosti iz Bruxellesa moraju ići u Holyrood, a ne u Westminster s obzirom da škotska vlada ne namjerava dati Londonu moć određivanja što će se događati u Škotskoj nakon Brexita. May je prihvatila da 86 ovlasti i odgovornosti iz europskog bloka bude raspravljano i prihvaćeno u Edinburghu, ali 25 njih će zadržati u Londonu sve dok se ne dogovori okvir djelovanja na područje cijelog Ujedinjenog Kraljevstva. Englezi se boje da bi Škoti odmah unijeli važne promjene u ključna područja britanskog unutarnjeg tržišta kao što je poljoprivreda i ribarstvo. Uz to, Westminster obećava samo da će 'konzultirati' Holyrood, ali ne i tražiti dogovor s njime. Sturgeon i njezini ministri, koji su već dobrano poljuljani što je Škotska na izlasku iz Unije bez da su Škoti to izglasovali, boje se sada da bi ih središnja vlada u Londonu mogla stjerati u kut i preuzeti i one devolucijske moći koje su nastale nakon važnog Blairovog poteza.
Slična situacija je vezana za Wales. Između 2014. i 2020. godine Wales je očekivao dvije milijarde funti iz europskog strukturalnog fonda, a većina tog novca je namijenjena raznim ulaganjima koji žele za ovaj dio Ujedinjenog Kraljevstva donijeti više konkurentnosti, poboljšati vještine, poduprijeti malo i srednje poduzetništvo, unaprijediti transport i povezanost, osobito što se tiče zapadnog Walesa. Brexit bi mogao imati značajan učinak na sve ove planirane projekte, a dugoročno će se smanjiti financiranje i većina manjih naselja u Walesu će doći do kraja svoje samoodrživosti, pa i opstanka.
Prijevremeni izbori ujedno donose rizik da bi Velika Britanija napustila Europsku uniju bez ikakvog većeg dogovora. Pod Člankom 50 Povelje Europske unije, u nedostatku dogovora, Velika Britanija automatski gubiti svoja prava i obveze kao članica EU do ožujka 2019. godine. Ukoliko neki konzervativni parlamentarci odbiju poduprijeti vlastitu vladu, te započnu svojim kritikama jaku međustranačku i unutarstranačku raspravu i sukob, mogu paralizirati budući rad parlamenta. Raspust parlamenta, izborna kampanja i stvaranje nove vlade u potpunosti bi zaustavilo bilo kakve rasprave s Bruxellesom, a važno je da ti pregovori završe do jeseni ove godine. Istovremeno, Corbyn možda samo koristi Brexit kao početnu točku rasprave, ali bi u predizbornoj kampanji okrenuo ploču prema socioekonomskim nejednakostima u Velikoj Britaniji, društvu koje se sve više vraća na stare klasne podjele.
Europski glavni pregovarač Michel Barnier i nacrt povelje o britanskom napuštanju Europske unije objavljen 28. veljače, jasno govore koji su prioriteti Unije: zaštita integriteta jedinstvenog tržišta. Prioritet Mayine vlade je održavanje kontrole nad zakonodavstvom, migracijom i trgovačkom politikom. Bez obzira na to, bez jasnog trgovačkog sporazuma nije moguće riješiti osnovne poteškoće u odnosima Velike Britanije i Europske unije, ali za britansku vladu je važno i objasniti britanskim građanima zašto se rade ustupci Uniji. Stoga je i Europska unija pred izazovom hoće li držati beskompromisnu poziciju koja jača mogućnost pada vlade u Londonu ili prihvatiti prilagodbe.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.