Dvije vodeće britanske političke stranke pripremaju se za kritičan trenutak glasovanja u parlamentu oko Brexita, ali i za mogućnost prijevremenih izbora. Ova posljednja mogućnost je vidljiva nakon serije vrlo raširenih govora koje su vodeći ministri i oporbenjaci održali u posljednjih dva tjedna. Brexit je tako postao jasnom okosnicom međustranačkog jaza u Velikoj Britaniji.
Oporbeni vođa Jeremy Corbyn je 26. veljače održao vatreni govor, a potom je i premijerka Theresa May 2. ožujka govorila prvi puta nakon referenduma 2016. godine, a u oba slučaja je jasno ukazano da je Brexit postao glavnom raspravnom točkom između dvije stranke. Prethodno, obje su stranke objavile potporu napuštanja Europske unije unatoč brojnim unutarnjim raskolima o tom pitanju. Sada Laburisti daju potporu za carinsku uniju s EU nakon Brexita, dok Torijevci drže stranu protiv toga. Nakon rasprava s Borisom Johnsonom, britanskim ministrom vanjskih poslova, o granici na irskom otoku, sada opstaje spremnost među nekim konzervativcima za jačanje stava prema Uniji. Kao posljedica, obje vodeće britanske stranke su sada zauzele jasne pozicije, što za Westminster znači da bitka može početi. Figure su postavljene, a glasači prijemčivi.
Corbynov je cilj dobiti prijevremene izbore. Zbog toga pokušava stvoriti učinkoviti savez Laburista, manjih oporbenih stranaka i konzervativnih protivnika Brexita, koji bi trebali odbiti ili značajno promijeniti u parlamentu vladine zakone i odredbe vezane za Brexit. May sada ima vrlo tanku većinu koju čine Konzervativci i Demokratski unionisti, a postoji i jaka podijeljenost oko Brexita unutar Konzervativne stranke. Ova vlada bi skoro sigurno izgubila Donji dom parlamenta ukoliko bi se glasovalo o carinskoj uniji nakon Brexita, a što bi zauzvrat dovelo do Mayine ostavke. Za Corbyna je to dovoljno i on bi onda tražio optimalno rješenje za izbore u kojima bi mogao postati premijer.
To ne znači da bi laburistička vlada imala pomirljiviji ton prema Europskoj uniji. Corbynovi prijedlozi usmjereni su prema Britancima, a ne Europljanima. On predlaže ekvivalent britansko-europskoj carinskoj uniji u kojoj bi Velika Britanija utjecala na europske pregovore o trgovačkim sporazumima bez ulaska u postojeću carinsku uniju EU-a. Njegov prijedlog bi Bruxelles teško prihvatio jer bi lakše prošao torijevski plan o upravljanoj regulatornoj divergenciji. Corbynovo razumijevanje carinske unije je najmanje moguće zajedničko polazište učinkovite protuvladine koalicije. Jača izborne šanse Laburista, okuplja svoje glasače i aktiviste, te ruši jedinstvo Konzervativaca. I dok je Corbyn poznat po svojoj kritici Europske unije, potpora za blisku suradnju s Unijom nakon Brexita prevladava među laburističkim parlamentarcima. Stoga bi se na novim izborima u potpunosti uskladio laburistički stav prema Europskoj uniji.
Istovremeno se Westminster mora suočavati s jačanjem i izazovom Škotskog parlamenta (Holyrood) koji je uvijek imao teške odnose s Londonom nakon što je Tony Blair napravio revolucionarnu devoluciju i dao parlamentarnu samostalnost Škotskoj i Sjevernoj Irskoj, te skupštinu Walesu. Sada to pitanje više nije vezano za škotsku neovisnost i referendume, već dogovor oko Brexita. Nepovjerenje i manjak uvjerenja obilježava englesko-škotske odnose i pregovore, a to se posebno očituje oko Brexita. Za škotsku vladu, koja podupire neovisnost, Brexit pruža više mogućnosti: prvo, omogućuje im borbu protiv Konzervativne stranke; drugi, mogu dobiti više mjesta u Westminsteru ukoliko dođe do novih izbora; te treće, povećava se moć Škotske nacionalne stranke u samom Holyroodu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
