Balkan vrije. Ne samo da je iznimno vruće, već se odvijaju politički procesi u kojima utjecaj sila zapadnog svijeta i njihov 'odabir' prozapadno orijentiranih političara dovodi do sukoba s okosnicom demokracije – narodnom voljom. Gotovo prisilna reakcija na političku krizu u Makedoniji, podržavanje oporbenoj bojkota u Albaniji, održavanje statusa quo na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, te poticanje Aleksandra Vučića i simbolike izbora srbijanske vlade, sve su nastojanja da se održi odnos snaga i interesa koji odgovara Bruxellesu i Washingtonu. Osobito se nastoji suzbiti utjecaj Rusije i Turske na Balkanskom poluotoku. Ali ta nastojanja pomalo zaobilaze kineski prodor na Balkan. Posljednjih mjeseci je europska šefica vanjske politike Federica Mogherini upozoravala da Balkan može lako postati velika šahovska ploča na kojoj igraju velike sile. Rusija je očito osnovni cilj takve izjave, ali među drugim velikim silama tu je Kina, koja u regiji želi graditi nove prometnice i željezničke pruge kako bi se ovdje napravio veliki terminal Inicijative Jedan pojas, Jedna cesta, znan i kao novi Put svile. Sama regija time želi ostvariti gospodarski uspon vezujući se uz golemo kinesko tržište.
Kinezi na Balkanu stvaraju logističke koridore između luke Pirej u Grčkoj (koju su Kinezi kupili) pa prema tržištima Srednje i Jugoistočne Europe i grade novu infrastrukturu kao što je inženjerski dogovor sa Srbijom u vrijednosti od 5,5 milijardi eura. Kineske kompanije su počele ulagati i u posrnulu industriju. Tako su uložili u veliku srbijansku čeličanu u Smederevu, kao i u nekoliko elektrana na ugljen. Na Balkanu Kinezi dobivaju europske reference koje im omogućuju ulazak na veliko tržište Europske unije, osobito po pitanju željezničke infrastrukture. Trenutačno se pripremaju za izgradnju nove željezničke pruge između Beograda i Budimpešte, ali za to su Kinezi morali prihvatiti europske inženjerske standarde i rad se izvodi pod nadzorom europskih certifikacijskih tijela. U suvremeno doba, geopolitika se teško izvodi prometnicama i željeznicom, ali ogromna razina ulaganja i otvaranja novih ruta sa sobom nose politički utjecaj, osobito u siromašnijim zemljama. Doista, kineske kompanije stižu uz političku poruku i naglašavaju kineski interes za trajnim ostankom u regiji. S obzirom da Peking ne može izvoziti komunističku ideologiju, svoj utjecaj žele pronaći kroz davanje gospodarskih inicijativa.
Kakav je politički interes Kine na Balkanu? Kina podupire stabilnost regije i ne želi ciljati na umanjivanje demokratskog političkog sustava te ne koristi svoju službenu ideologiju ili suzbiti europski utjecaj na Balkanu. Čini se da Peking, za razliku od Rusije i Turske, podupire regionalne vlade na europsku integraciju, jer za svoje gospodarske interese treba dovoljnu razinu političke stabilnosti. Dovoljan je pokazatelj da Peking nije prijetio gospodarskim sankcijama Crnoj Gori iako nije pozdravio crnogorsko pridruživanje NATO-u. Ali će danas-sutra Kina očekivati od Podgorice podršku u UN-ovim i drugim međunarodnim tijelima kada će se odlučivati o statusu Južnog kineskog mora. Razdor između 'starih' i 'novih' europskih članica također godi Kinezima, jer mogu računati na stav protiv Bruxellesa u mnogim pitanjima, a u zemljama Balkana koje nisu dio EU podrška europskoj vanjskoj politici značajno jenjava. Danas tek 59 posto Srba smatra da Europska Komisija radi dobar posao.
Na tim temeljima Kina može graditi svoju integraciju po ekonomskim modelima. Kina ima vlastite norme i vrijednosti u gospodarskoj djelatnosti, a oni su često suprotni europskim standardima. Kinezi će radije podupirati državna poduzeća i vladine inicijative nego privatne projekte koji su orijentirani na tržište. Stoga se može, pod premisom uspješnog kineskog prodora na Balkan, očekivati daljnja politizacija ulaganja, potpora i ugovora, što se kosi s europskim modelima otvorenih i transparentnih natječaja. Uz to, lokalne vlasti postaju ovisne o Kini koja de facto radi dalekosežno političko ulaganje, stvarajući određenu kolonizaciju; ironično, komunistička Kina provodi oblik državnog kapitalizma u svom najgorem neoliberalnom obliku. U Crnoj Gori je kineski zajam toliki da je država morala smanjiti neke socijalne politike kako bi uspjela vratiti posuđeni novac. Time se pokazuje određeni oportunizam kroz koji Kinezi ispunjavaju tzv. 'crnu rupu', područje Balkana koje nije integrirano u Europsku Uniju. Klasičan primjer jest kineska potpora gospodarskoj obnovi Republike Srpske; Milorad Dodik je sada na američkoj listi sankcija jer pokušava uništiti Daytonski sporazum, te se Dodik mora okrenuti drugim financijerima. Sugovornika je dobio u Kinezima koji su počeli graditi autoceste i obnavljati elektrane. I u Makedoniji je Kina uključena u izgradnju autocesta, ali i u skandal prisluškivanja vezanih za dogovore lokalnih političara i kineskih državnih kompanija o dogovorenim, ali daleko većim troškovima izgradnje prometnica od realne cijene.
No, u općoj slici, Kina postaje dobar izvor gospodarskog rasta i partner industrijskog restrukturiranja na Balkanu. Sve međunarodne financijske institucije, koje se temelje također na stvaranju financijskog ropstva među siromašnijim zemljama, traže privatizaciju svih neučinkovitih industrija. Glavni smisao takvog pristupa jest ideja da privatni interes može pokrenuti gospodarsku djelatnost, iako se na Balkanu uvidjelo da su mnoge industrijske grane jednostavno pregažene vremenom. Kinezi prilaze tome drugom logikom, poticanjem teške industrije i zaštitom radnih mjesta, zbog čega lokalni političari vide mirnije i trajnije mandate u svojim općinama i gradovima. Kroz jamstvo radnih mjesta i socijalnog mira, Kinezi počinju jasno oblikovati lokalne odluke, sve u cilju širenja Puta svile.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
