Aktualni sukobi na Bliskom istoku su svakako višeslojni - imamo konflikt između sekularizma i islamizma, između jednostranačja i višestranačja, između Istoka i Zapada (putem "posrednika") itd. No, tu je nedvojbeno i sektaški sukob koji postaje sve izraženije. Takav ishod je neizbježan u situaciji kada su dvije najveće sile Bliskog istoka Saudijska Arabija i Iran - jer jedna se nameće kao zaštitnik Muslimana sunita, a druga Muslimana šijita (o razlikama između jedinih i drugih: Analiza: Koje su stvarne razlike između sunita i šijita, a koje su razlike stvorene u svrhu političke manipulacije?).
Iran i Saudijska Arabija ne nalaze se direktno u sukobu, ali gotovo cijeli Bliski istok danas je i njihova velika šahovska ploča i nerijetko, zapravo gotovo uvijek, savezništva na terenu se dešavaju prema sektaškoj pripadnosti. Stoga ne čudi da su Saudijsku Arabiju, kada je odlučila izvesti agresiju na Jemen, odmah podržale gotove sve sunitske sile regije.
S druge strane Iran ima svoje saveznike, ali to su najčešće šijiti - u Iraku, Libanonu, Siriji (sirijski alawiti su religijska sekta usko povezana sa šijitima), Jemenu, ali i u dijelovima pojedinih Zaljevskih monarhija gdje šijiti tvore većinu. Primjerice, nema sumnje da je Iran naklonjen, i obrnuto, anti-vladinim prosvjednicima, mahom šijitima, u Bahrainu ili na prostoru Istočne Provincije u Saudijskoj Arabiji (koja je ujedno i vrlo opasan teritorij u slučaju eskalacije: Prostori od najvišeg rizika - Saudijska Istočna Provincija: Ako na Bliskom istoku može buknuti rat koji će prodrmati cijeli svijet, onda je to ovdje).
Dakako, postoje uvijek i pojedine iznimke. Primjerice, Azerbajdžan je većinski šijitska zemlja, ali je pro-Zapadno orijentiran, dok Iran pak ima još uvijek vrlo bliske odnose s nekim sunitskim skupinama kao što je palestinski Hamas. Naravno, postoji i niz, naizgled, "nelogičnosti" i situaciju se jako teško može gledati kao crno-bijelu, stoga je i podjela cijele regije na "sunite i šijite" vrlo nezahvalna.
Ipak, mora se reći da je svaki direktniji sukob između izrazito šijitskih i izrazito sunitskih snaga uvijek potencijalni prostor za široku eskalaciju. To je jednostavno element koji uvijek može poslužiti u političke svrhe onima koji žele dodatno rasplamsavanje sukoba koji se ionako šire.
Kada je Saudijska Arabija napala šijitske pobunjenike u Jemenu time je direktno napala i iransku vanjsku politiku u toj zemlji. Da, Teheran neće javno potvrditi da postoji povezanost između njih i šijitskih Houthi pobunjenika u Jemenu (isto kao što ni Moskva neće javno reći da podržava pobunjenike na istoku Ukrajine), ali ta povezanost ipak vjerojatno postoji, mada sigurno u manjoj mjeri nego u slučaju Rusije i pobunjeničkih snaga u Donbasu.
No, isto tako sudjelovanje iranskih paramilitarnih skupina u Iraku direktno udara na regionalnu politiku Saudijske Arabije. Znači li to da Saudijska Arabija stoji iza ISIL-a? To bi bila velika tvrdnja koja možda i nije sasvim točna. Sigurno je da je jedan ISIL daleko nepredvidljivija skupina nego što su to primjerice Houthi pobunjenici u Jemenu ili Hezbollah borci u Libanonu.
ISIL je nešto daleko ekstremnije i sklonije otimanju kontroli, pa čak ako Rijad i stoji djelomično iza njih. No, ako se vratimo na sektašku dimenziju, ISIL predstavlja najekstremnije sunite i time zadobiva simpatije isključivo od strane pojedinih radikalnih sunita u regiji i šire.
Neugodna činjenica o kojoj nitko ne voli previše pisati je ta da ISIL ima i simpatije na terenu, u mjestima i gradovima u kojima zauzimaju teren. To je ujedno i glavni razlog zašto sav taj silni prostor u Siriji i Iraku s takvom lakoćom pada u njihove ruke.
Većina sunita ipak odbacuje i njih i njihovu ideologiju, to se može vidjeti po kolonama automobila koje bježe iz iračkih gradova u koje upada ISIL. No, jedan dio ih ipak prihvaća, u njima možda vide nekakav ekstremni, pa samim time i poželjan, autoritet, nekakvu "organiziranost". To je naročito točno za Irak, zemlju koju je opustošila američka vojna agresija i na tom napaćenom tlu mnogi su spremniji prihvatiti čak i teroristički ISIL.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
