Bijeg u posao kao jedina potvrda vlastite vrijednosti: Radoholizam kao specifična ovisnost kapitalističkog društva

Radoholizam je vjerojatno jedan od najraširenijih problema, ali statistički neobrađenih, pošto je "normalno" živjeti da bi se radilo. No, radoholizam je ovisnost kao i svaka druga, ali za razliku od ovisnika o alkoholu, drogama ili kocki, ovisnike o poslu okolina uvažava kao vrijedne i korisne, ne shvaćajući kako na taj način ohrabruju i hrane tu bolest. Ono što često maskira problem je natjecateljski duh vremena u kome se ljudi vrednuju prema rezultatima svoga rada i�motiviraju da rade što više i što bolje, do nivoa kada to postaje imperativ i jedina mjera nečije vrijednosti. Budući da je ovo socijalno prihvaćen oblik ponašanja, štoviše,�da društvo blagonaklono gleda na ljude potpuno predane poslu, često je teško uočiti kada potreba za materijalnom sigurnošću, razvojem karijere i ljubav prema poslu, prerastu u opsesivnu obuzetost.

Radoholizam�je vrsta adikcije u kojoj je predmet adikcije rad. Dakle, osoba koja je radoholičar� je zadovoljna samo kada radi, njoj je profesionalni život važniji od prijatelja, porodice, intimnih odnosa, čak i vlastitog zdravlja. Ove osobe često ne uviđaju da imaju problem i uporno ga poriču dok ne dođe do očevidnih�somatskih oboljenja�u vidu različitih srčanih bolesti, čira na želucu i slično. Ovi ljudi nisu nužno karijeristi koji biraju visoko kotirana, glamurozna zanimanja. Radoholičari su podjednako i domaćica koja sumanuto i do besvijesti briše prašinu ili manager koji je već materijalno opskrbio nekoliko generacija iza sebe, ali se i dalje ...