Slavni Ingmar Bergman jednom je rekao: "Tarkovski je najveći od svih. On se kreće s takvom prirodnošću u sobi snova. On ne objašnjava. Što bi to uopće trebao objasniti?".
Na današnji dan, 29. prosinca 1986., u Parizu preminuo je uistinu jedan od najvećih, ruski filmski režiser Andrej Tarkovski. Iako je u svojoj karijeri snimio svega 7 dugometražnih filmova, njihova vrijednost je neupitna, oni su "kategorija sama za sebe".
Prvih pet filmova snimio je u Sovjetskom Savezu - Ivanovo djetinstvo (1962.), Andrej Rubljov (1966.), Solaris (1972.), Ogledalo (1975.) i Stalker (1979.)
Nakon višegodišnjeg prijepora sa sovjetskim vlastima odlazi iz zemlje te svoja dva zadnja filma snima vani. Nostalgija (1983.) snimljen u Italiji, njegov zadnji film, Žrtva (1986.), je pak snimljen u Švedskoj.
Nije lako opisati njegove filmove. Reći da "nisu za svakoga" bilo bi pretenciozno. Oni mogu biti "za svakoga" pod uvjetom da ih se nauči gledati. Jer gledati Tarkovskog očekujući veliku dinamiku, brze zaplete i rasplete... vodilo bi prema velikom razočarenju. Sve to valja odbaciti prije pokretanja bilo kojeg filma s gornjeg popisa. Dobro, neki po pitanju "radnje" imaju više nego drugi. Za početak možda bi najbolje bilo probati s "Ivanovim djetinstvom" iz 1962. koji je nešto "konvencionalniji" film od ostalih.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
