Saudijska Arabija jedan je od najvažnijih američkih saveznika na Bliskom istoku, a i odličan je kupac američkog naoružanja. Sada na to tržište upad planira i Rusija koja je najavila veliki zaokret u odnosima s Rijadom za vrijeme posjete saudijskog kralja Moskvi početkom ovog mjeseca.
I dok Saudijska Arabija skuplja nove i održava stara saveze diljem svijeta, o njenom unutarnjem ustroju gotovo se nikada ne govori. Kada se u Zapadnim medijima spominje prijetnja Islamizma često se spominje umjesto Saudijske Arabije njen glavni regionalni rival, Iran.
Iran, za razliku od Saudijske Arabije, ima sustav kojeg bismo mogli nazvati "polu-demokratskim". Naime, predsjednički izbori održavaju se redovno i predsjednik je vrlo važna figura u Iranu, ali ne i najvažnija. Zadnju riječ u Iranu ima ajatolah, religijski vođa, a njega ne bira narod, što znači da je i Iran zapravo teokracija.
U isto vrijeme na snazi je poprilično žestoka američka kampanja u kojoj se sve terorističke "probleme" na Bliskom istoku želi svaliti na Iran iako je teško reći gdje Iran uopće podupire terorizam, a pod terorizam mislimo na ono što se pod time danas podrazumijeva - bombaše samoubojice i odrede smrti koji ubijaju na masovnoj razini.
Iran podupire terorizam ukoliko libanonski Hezbollah smatramo "terorističkom organizacijom", no posve je jasno da istu, ako je se tako proglašava, onda je se proglašava iz političkih razloga. Skupine kao što su ISIL i Al-Nusra Front ne mogu se zbog "političkih" razloga proglasiti teroristima jer njihovo djelovanje je eksplicitno terorističko.
Iran i Saudijska Arabija dvije su moćne predstavnice dvije glavne frakcije Islama - Saudijska Arabija je sunitska dok je Iran šijitska sila. Kada pak govorimo o eksplicitnom terorizmu, onom koji djeluje tim metodama na Bliskom istoku, sjeveru Afrike i sve češće na prostoru Europe, onda gotovo isključivo govorimo o sunitskim radikalima, ne šijitskim.
Netko će iz toga zaključiti kako je suštinski problem u sunitskoj frakciji te kako određeni aspekti religije stvaraju predispoziciju za terorizam među sunitskim radikalima. No, to je zapravo pogrešno tumačenje - teško je naći religiju ili bilo koju frakciju religije, a da u njoj, ako baš želimo, nećemo pronaći detalje koji se mogu interpretirati na krajnje radikalan način koji može dovesti do manifestacije terorizma u najgorem smislu.
Od religije treba napraviti korak unatrag i gledati je kao ideologiju, ideologiju koja služi u konačnici za širenje utjecaja. Svaka ideologija može voditi u krajnje ekstreman radikalizam, ako je se na takav način tumači. Primjerice, socijalistička ideologija može dovesti do socijalne mreže koje daje popriličnu sigurnost građanima u skandinavskim zemljama ili pak može dovesti do općeg genocida kao u slučaju Kambodže za vrijeme vladavine...
I dok Saudijska Arabija skuplja nove i održava stara saveze diljem svijeta, o njenom unutarnjem ustroju gotovo se nikada ne govori. Kada se u Zapadnim medijima spominje prijetnja Islamizma često se spominje umjesto Saudijske Arabije njen glavni regionalni rival, Iran.
Iran, za razliku od Saudijske Arabije, ima sustav kojeg bismo mogli nazvati "polu-demokratskim". Naime, predsjednički izbori održavaju se redovno i predsjednik je vrlo važna figura u Iranu, ali ne i najvažnija. Zadnju riječ u Iranu ima ajatolah, religijski vođa, a njega ne bira narod, što znači da je i Iran zapravo teokracija.
U isto vrijeme na snazi je poprilično žestoka američka kampanja u kojoj se sve terorističke "probleme" na Bliskom istoku želi svaliti na Iran iako je teško reći gdje Iran uopće podupire terorizam, a pod terorizam mislimo na ono što se pod time danas podrazumijeva - bombaše samoubojice i odrede smrti koji ubijaju na masovnoj razini.
Iran podupire terorizam ukoliko libanonski Hezbollah smatramo "terorističkom organizacijom", no posve je jasno da istu, ako je se tako proglašava, onda je se proglašava iz političkih razloga. Skupine kao što su ISIL i Al-Nusra Front ne mogu se zbog "političkih" razloga proglasiti teroristima jer njihovo djelovanje je eksplicitno terorističko.
Iran i Saudijska Arabija dvije su moćne predstavnice dvije glavne frakcije Islama - Saudijska Arabija je sunitska dok je Iran šijitska sila. Kada pak govorimo o eksplicitnom terorizmu, onom koji djeluje tim metodama na Bliskom istoku, sjeveru Afrike i sve češće na prostoru Europe, onda gotovo isključivo govorimo o sunitskim radikalima, ne šijitskim.
Netko će iz toga zaključiti kako je suštinski problem u sunitskoj frakciji te kako određeni aspekti religije stvaraju predispoziciju za terorizam među sunitskim radikalima. No, to je zapravo pogrešno tumačenje - teško je naći religiju ili bilo koju frakciju religije, a da u njoj, ako baš želimo, nećemo pronaći detalje koji se mogu interpretirati na krajnje radikalan način koji može dovesti do manifestacije terorizma u najgorem smislu.
Od religije treba napraviti korak unatrag i gledati je kao ideologiju, ideologiju koja služi u konačnici za širenje utjecaja. Svaka ideologija može voditi u krajnje ekstreman radikalizam, ako je se na takav način tumači. Primjerice, socijalistička ideologija može dovesti do socijalne mreže koje daje popriličnu sigurnost građanima u skandinavskim zemljama ili pak može dovesti do općeg genocida kao u slučaju Kambodže za vrijeme vladavine...
