Beton, zrak, egzodus i promjena paradigme: Što mislite otkud nam toliki parkovi? Pandemije su i ranije mijenjale sliku gradova, a zbog ove bi grad kakvog poznajemo mogao nestati zauvijek

Puno se priča o tome kako će "korona promijeniti svijet zauvijek", to zvuči nekako apokaliptički, ali ne bi trebalo. Činjenica je da puno toga konstantno "mijenja svijet zauvijek", i ova pandemija će, bez sumnje, ali promjene koje ona donosi nisu možda nužno "njene", one su već bile tu, na razmatranju, na svojevrsnoj "klackalici", i sada idu u implementaciju.

Faktor koji je utjecao na to da se promjene oko nas relativno sporo viđaju, recimo tijekom zadnjih desetak godina, je taj koji nas kolektivno, u prosjeku, čini dosta "otpornima" prema promjenama. Rutina je nešto što ljudi generalno vole i veliki stres im stvara kada moraju nešto mijenjati, čak kada je riječ i o najsitnijim stvarima. Tom otporu prema promjeni, koji u modernoj ekonomiji može stvoriti poprilične probleme, pokušava se već dugo "doskočiti" i kroz obrazovanje. Ljude se uči od malih nogu da moraju "prigrliti promjenu", iskoristiti promjenu, biti voljni mijenjati se, adaptirati, i cijeli život posvetiti "učenju" (što je isto drugi naziv za "promjenu").

Nekima je posao osmišljavati te moderne krilatice, ali zaista natjerati ljude na promjenu nije lako. Dobro, ako se promjena percipira kao nešto zabavno onda nije teško - zato svi danas i imaju "pametne telefone" (iako je i tu bilo otpora). Ali kako recimo natjerati nekoga da uvede radikalne promjene u način obavljanja svog posla? Teško. Tu taj posao "odrađuje" aktualna pandemija.

Mogli bismo sastaviti dugačak popis mikro-promjena koje su se već dogodile i koje ...