Energetika
Benzin, inflacija i šok terapija: Kako će se europska zabrana kupnje ruske nafte odraziti na ekonomiju i život u EU?
Objavljeno: 21
Europska unija postigla je dogovor oko zabrane uvoza ruske nafte. Charles Michel rekao je da će se uvoz iz Rusije odmah smanjiti za dvije trećine, a do kraja godine smanjit će se za ukupno 90%. Dogovor je očito prošao tek nakon što su članice ponudile Mađarskoj izuzeće jer je ona ranije zaprijetila vetom. Pogledajmo sad kako će se ovaj potez konkretno odraziti po ekonomsku situaciju u Europi.
Za početak moramo spomenuti neke bitne brojke. Europska unija je najveći uvoznik energije na svijetu. Ukupno 60% njenih energetskih potreba se uvozi. Godišnje na to troši oko 350 milijardi eura. Oko 40% plina i 25% nafte uvozi iz Rusije.
Zanimljivo je spomenuti kako je Europa 60-ih i 70-ih godina bila uvelike samodostatna kad je riječ o plinu, odnosno proizvodila je koliko je i trošila. No, do problema je došlo nakon što su se potrošile plinske rezerve u Sjevernom moru, a zbog potresa je Nizozemska morala prekinuti proizvodnju na nekim svojim plinskim poljima.
Već duži niz godina EU smanjuje svoju ovisnost o ugljenu, kako bi se postigli ciljevi zadani na temelju zabrinutosti oko klimatskih promjena. Povrh toga u Europi već dugo vremena traje ambivalentan stav oko nuklearne energije (iako bi ona trebala biti najčišća) - Francuska se dosta oslanja na nuklearnu energiju, ali Njemačka, čini se, planira potpuno odustati (do kraja ove godine gase se njene zadnje tri elektrane).
Kakva je pak situacija s druge strane Atlantika, u SAD-u? To je isto zanimljiva priča. Naime, Saudijska Arabija je 1973. uvela naftni embargo zbog Jomkipurskog rata, odnosno protiv zemalja koje su podupirale Izrael, pa tako i SAD-a. Embargo je izazvao popriličnu krizu u SAD-u što je pak kasnije rezultiralo time da je SAD intenzivno radio na tome da bude energetski neovisan, što su i postigli. Europa je pak od onda gradila sve veću ovisnost o ruskim energetnima, a isporuke su bile redovne i "korektne" čak i na vrhuncu Hladnog rata. Vjerojatno poučena tim primjerima Europa je nastavila energetsku suradnju s Rusijom i dugo nakon raspada SSSR-a, vjerujući da su šanse za nekakvim prekidom sada još manje, ali evo nas u aktualnom trenutku...
Ovaj EU embargo na rusku naftu neće stupiti na snagu odmah, poručuju iz EU-a, ali odluka je donijeta i posljedice će biti brojne - za obje strane. Rusija danas dobiva oko 1 milijardu USD iz Europe za energente. Morat će se snaći na drugim tržištima, prije svega kod Kine i Indije, ali to je daleko od idealnog rješenja. Kao prvo, Indija i Kina svjesne su svega što se događa i očekivat će od Rusije vrlo dobar popust (znajući da ako Rusija ne uspije prodati svoju naftu njima onda neće imati gdje!).
Ako se Rusija dovede u situaciju da ne može prodati dovoljno svoje nafte možda će morati zatvoriti neke od bušotina, a to je opet problem jedne druge vrste. Naime, na...
Za početak moramo spomenuti neke bitne brojke. Europska unija je najveći uvoznik energije na svijetu. Ukupno 60% njenih energetskih potreba se uvozi. Godišnje na to troši oko 350 milijardi eura. Oko 40% plina i 25% nafte uvozi iz Rusije.
Zanimljivo je spomenuti kako je Europa 60-ih i 70-ih godina bila uvelike samodostatna kad je riječ o plinu, odnosno proizvodila je koliko je i trošila. No, do problema je došlo nakon što su se potrošile plinske rezerve u Sjevernom moru, a zbog potresa je Nizozemska morala prekinuti proizvodnju na nekim svojim plinskim poljima.
Već duži niz godina EU smanjuje svoju ovisnost o ugljenu, kako bi se postigli ciljevi zadani na temelju zabrinutosti oko klimatskih promjena. Povrh toga u Europi već dugo vremena traje ambivalentan stav oko nuklearne energije (iako bi ona trebala biti najčišća) - Francuska se dosta oslanja na nuklearnu energiju, ali Njemačka, čini se, planira potpuno odustati (do kraja ove godine gase se njene zadnje tri elektrane).
Kakva je pak situacija s druge strane Atlantika, u SAD-u? To je isto zanimljiva priča. Naime, Saudijska Arabija je 1973. uvela naftni embargo zbog Jomkipurskog rata, odnosno protiv zemalja koje su podupirale Izrael, pa tako i SAD-a. Embargo je izazvao popriličnu krizu u SAD-u što je pak kasnije rezultiralo time da je SAD intenzivno radio na tome da bude energetski neovisan, što su i postigli. Europa je pak od onda gradila sve veću ovisnost o ruskim energetnima, a isporuke su bile redovne i "korektne" čak i na vrhuncu Hladnog rata. Vjerojatno poučena tim primjerima Europa je nastavila energetsku suradnju s Rusijom i dugo nakon raspada SSSR-a, vjerujući da su šanse za nekakvim prekidom sada još manje, ali evo nas u aktualnom trenutku...
Ovaj EU embargo na rusku naftu neće stupiti na snagu odmah, poručuju iz EU-a, ali odluka je donijeta i posljedice će biti brojne - za obje strane. Rusija danas dobiva oko 1 milijardu USD iz Europe za energente. Morat će se snaći na drugim tržištima, prije svega kod Kine i Indije, ali to je daleko od idealnog rješenja. Kao prvo, Indija i Kina svjesne su svega što se događa i očekivat će od Rusije vrlo dobar popust (znajući da ako Rusija ne uspije prodati svoju naftu njima onda neće imati gdje!).
Ako se Rusija dovede u situaciju da ne može prodati dovoljno svoje nafte možda će morati zatvoriti neke od bušotina, a to je opet problem jedne druge vrste. Naime, na...
