2008. godina je bila presedan u američkoj politici. Sa sloganom 'Da mi možemo' Barack Obama je postao prvi afroamerički predsjednik u povijesti te zemlje. S velikim unutarnjim problemima i vanjskopolitičkim izazovima s kojima se Amerika suočavala, Obama je predstavljao nadu za pomirenjem jedne duboko podijeljene zemlje. Izvukao je naciju iz ekonomske krize, sproveo zdravstvenu reformu, povukao trupe iz Iraka i Afganistana, obnovio odnose s Kubom, pokušao zatvoriti Guantanamo i ograničiti dostupnost oružja običnim građanima, postigao povijesni nuklearni sporazum s Iranom, intervenirao u Libiji i Siriji te se suočio sa zahlađivanjem odnosa s američkim tradicionalnim saveznicima; Izraelom i Turskom. U svoja dva mandata, uz predizborna obećanja, Obama je bio primoran suočiti se i s novim izazovima poput Arapskog proljeća i krize u Ukrajini koja je svela američko-ruske odnose na razinu na kakvoj nisu bili još od Hladnoga rata. Nakon osam godina, postavlja se pitanje koliko je Barack Obama bio uspješan kao predsjednik i kakvu Ameriku ostavlja svome nasljedniku Donaldu Trumpu i cijelome svijetu.
Unutarnja politika Baracka Obame
Zdravstvena reforma
Reforma zdravstvenog sustava je bila jedan od najvećih uspjeha demokratskog predsjednika. Unatoč snažnom protivljenju različitih interesnih skupina, Obama je uspio tamo gdje su četiri predsjednika prije njega; Truman, Carter, Nixon i Clinton zakazala. Osim farmaceutske industrije, protiv reforme su bili i mnogi Republikanci iz razloga što je podrazumijevala veća financiranja od strane države za osiguranje siromašnim Amerikancima. Obamacare, kako je popularno poznata, je izglasana 2010. i omogućila je zdravstveno osiguranje za 10 milijuna američkih građana. Iako se smatra da je omogućila besplatno osiguranje, Obamacare je u biti obvezala građane i neke kategorije poslodavaca da se osiguraju ili plaćaju novčanu kaznu, pomogla onim građanima koji to nisu u stanju zbog niskih prihoda i generalno omogućila lakši pristup osiguranju. Tako je nekim građanima država pokrila osiguranje jer si ga nisu mogli sami priuštiti, dok su drugi pak ostvarili pravo na subvencionirane povoljnije police). Gledano iz cjelokupne perspektive, unatoč kritikama i propustima, zdravstveno osiguranje u Americi je postalo raširenije.
Ekonomska reforma
Obama je 2008. naslijedio američko posrnulo gospodarstvo koje se suočavalo s najvećom krizom još od 1929. Stoga je odmah krenuo u izglasavanje stimulativnog paketa, odnosno Američkog akta oporavka i reinvestiranja teškog preko 780 milijardi dolara koji je predviđao investiranje milijardi dolara u zdravstvo, infrastrukturu, obrazovanje, obnovljive izvore energije itd. Također Obama je investirao milijarde s ciljem spašavanja automobilske industrije te je donio zakone koji su trebali ograničiti djelovanje Wall Streeta, velikim dijelom odgovornog za krizu te je razvio programe koji su omogućili građanima refinanciranje svojih stambenih kredita.
Iako se paket stimulusa našao na udaru kritika da je preslab, neučinkovit te da previše košta, ostvario je rezultate i američka ekonomija se oporavila. Nezaposlenost je pala s 11% na 5% ,a pad BDP od -2% se pretvorio u rast od 2%.
Sigurnost i socijalni odnosi
Radi se o području gdje je Obama zakazao. Ubojstva Afroamerikanaca od strane pripadnika policije koji su većinom bili bijelci i nemiri koji su uslijedili su još jednom pokazali da su rasne napetosti, iako ne tako snažne kao šezdesetih godina, daleko od iskorijenjenih. Također, Obama je pokušao ograničiti nabavu oružja za obične građane budući da se za vrijeme njegova dva mandata dogodilo 14 masovnih pucnjava. Zbog snažnog otpora lobija oružja i Drugog amandmana koji među ostalog daje pravo građanima da nose oružje, Obama nije uspio ograničiti njegovu dostupnost. Radi se o izazovu koji će pratiti novog američkog predsjednika.
Vanjska politika
Na vanjskoj politici Obama je također postigao mješovite rezultate. Ubrzo nakon dolaska na vlast, dodijeljena mu je 2009. Nobelova nagrada za mir što je bilo odraz nade koji su mnogi polagali u američkog predsjednika, ali i odluka koju mnogi i dan danas dovode u pitanje budući da je bila dana unaprijed a ne uslijed ostvarenih rezultata.
Kuba
Jedan od povijesnih poteza koji su obilježili Obaminu vladavinu je bilo uspostavljanje diplomatskih odnosa s Kubom 2015. godine. Naime 1953. Fidel Castro je započeo revoluciju te nakon dolaska na vlast 1959. proglasio Kubu socijalističkom državom, saveznicom SSSR-a te nacionalizirao mnoga američka vlasništva u području naftne industrije. Amerika je odgovorila embargom koji traje još i danas. Odnos Kube i Amerike je bio iznimno napet i kompleksan tijekom desetljeća. Za vrijeme Hladnog rata, odnosi su dostigli kritičnu točku s kubanskom raketnom krizom kada je Moskva 1962. odlučila postaviti nuklearne bojne glave na otok ugrožavajući tako direktno sigurnost SAD-a. 2015. godine Havana i Washington su na inicijativu Obame uspostavili diplomatske odnose iako je embargo još na snazi. U ožujku 2016. Obama je postao prvi predsjednik u 80 godina koji je posjetio Kubu.
Guantanamo
Čim je preuzeo vlast u siječnju 2009. Obama je krenuo u ostvarivanje jednog od svojih predizbornih obećanja; postepeno zatvaranje vojnog zatvora Guantanamo na Kubi. Naime, uslijed Španjolsko-američkog rata iz 1898., Španjolska je predala SAD-u Puerto Rico, dok je Kuba proglasila neovisnost. 1903. godine Kuba i SAD su ratificirali sporazum na temelju kojeg je istočni dio Kube, radi zaštite kubanske neovisnosti, ostao pod kontrolom SAD-a u zamjenu za godišnju najamninu sve dok se bude smatralo da je to potrebno. Taj dio otoka obuhvaća Zaljev Guantanamo i američku pomorsku bazu koja se nalazi na iznimno bitnoj geostrateškoj poziciji na Karibima. Kubanska vlada Fidela Castra nije nikada priznala spomenuti sporazum te ga je smatrala nametnutim i već 50 godina pokušava ostvariti potpunu kontrolu nad tim teritorijem. Zaljev Guantanamo je Busheva administracija 2002. prepoznala kao specifično rješenje koje omogućava američkog vladi da zatvara i sudi stranim državljanima osumnjičenim za terorizam izvan teritorija i pravne zaštite SAD-a.
To je omogućilo američkim vlastima da godinama u Guantanamu krše prava zatvorenika čiji se broj u doba Busha kretao iznad 750 ljudi.
Stoga je Obama, čim je došao na vlast, krenuo u njegovo zatvaranje i zabranu takozvanih naprednih tehnika ispitivanja među kojima je i waterboarding odnosno simulacija utapanja. No ta odluka se pokazala izazovnija nego što se činilo. Naime, republikanska većina u američkom Senatu je izglasala zakon s kojim se spriječilo financiranje svih odluka koji imaju za cilj zatvaranje Guantanama, premještanje njegovih zatvorenika u SAD te izgradnju drugih zatvora na američkom tlu koji bi mogli poslužiti toj svrsi. Stoga je Bijela kuća postigla dogovor sa svojim međunarodnim partnerima te je dio zatvorenika prebacila u zemlje poput Italije, Njemačke i Albanije. Iako nije zatvoren u potpunosti, broj zatvorenika se znatno smanjio te je 2016. iznosio manje od 60 osoba. I dok neki optužuju Republikance, drugi smatraju da je Obamina administracija prepustila stvar slučaju i puno više napora usmjerila na najbitnije političke teme; zdravstvenu i ekonomsku reformu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
