Barack Obama i Vladimir Putin dva su najmoćnija svjetska državnika. Obojica su na čelu supersila Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije. Dva predsjednika su dvije najznačajnije globalne političke figure o kojima ovisi ne samo sudbina njihovih država već sadašnjost i budućnost cijeloga svijeta. I jedan i drugi globalno su najpoznatiji aktualni političari koji izazivaju brojne pozitivne ili negativne reakcije. Neki ih obožavaju, a neki mrze, ali malo koga ostavljaju ravnodušnim.
Putina i Obamu moglo bi se smatrati i kolegama, suradnicima, ali još više rivalima i protivnicima. Bilo bi možda preoštro nazvati ih neprijateljima, a prijateljima još i manje. Doduše, ni pod kojim uvjetima ne može ih se smatrati prijateljima, dok ima dosta argumenata zbog kojih bi ih se moglo smatrati neprijateljima.
Njihova unutarnja američka i ruska politika određuju mnogo toga. Naravno da je za čitav svijet bitno što će se događati u Americi ili Rusiji jer američki i ruski politički procesi određuju smjer politike u svim drugim državama. Još bitnije je kakav će biti njihov izravan odnos. Odnosi Moskve i Washingtona kreiraju geopolitičke procese više od svih drugih bilateralnih odnosa.
U ovom tekstu bit će prikazana usporedba dva najmoćnija svjetska državnika. Prvo će se prikazati politika, stil i značaj svakog lidera posebno, a zatim slijedi analiza njihova međusobnog odnosa.
Zapravo Putina i Obamu moglo bi se smatrati sinonimima. Ruski i američki predsjednik predstavljaju vrhovno političko utjelovljenje Amerike i Rusije. Bolje formulirano - oni su konačni predstavnici svojih sustava, tj. obojica se nalaze na vrhu piramide svojih zemalja. Ispod dvojice predsjednika nalaze se milijuni ljudi koji su im podređeni. Obama i Putin ispod sebe imaju državni aparat i odgovorni su za društvo, gospodarstvo, kulturu, vojsku itd... O njima ovisi hoće li Amerika i Rusija biti sile koje će prosperirati ili stagnirati.
Od samog početka njihovog predsjednikovanja mogu se uočiti sličnosti i razlike. Obojica su došli na vlast u kritičnom trenutku. Amerika se nalazila u krizi 2009., a Rusija u još većoj krizi 1999./2000. Došli su na vlast u kriznim trenucima, ali bitna razlika je da se od Putina nije ništa očekivalo (bio je skoro totalni anonimus), dok su se od Obame očekivala čuda na svim poljima.
Za Putina se vjerovalo kako se radi o jednom političaru epizodnog karaktera koji će brzo otići u zaborav, dok se od Obame očekivalo da promijeni svijet za 360 stupnjeva nabolje. S obzirom na dosadašnje rezultate, čini se da bi moglo biti obratno. Obamina obećanja, nade i očekivanja ostala su u jako velikoj mjeri nerealizirana. Dok je Putin promijenio i Rusiju i svijet.
Barack Hussein Obama jest bio i ostat će neka vrsta povijesnog fenomena. Njegova politička pojava javila se kao rezultat razočaranosti javnosti s dotadašnjom politikom Georgea W. Busha. 'U Lincolnovom uzdizanju iz siromaštva, njegovoj vještini jezika i prava, njegovom sposobnošću da nadvlada osobne gubitke i ostane odlučan unatoč ponavljanim porazima – u svemu ovome posjetio me ne samo na moje borbe...' Navedeni citat iz Obamine knjige Odvažnost nade, budio je velike nade. Oni koji su pažljivo analizirali Obamu otpočetka mogli su shvatiti kako osim boje kože i jake retorike neće biti krupnih promjena barem u unutarnjoj politici.
Tako se i desilo. Jedini pravi pothvat su reforma zdravstva i to što je uspio izvući Ameriku iz ekonomske krize - smanjenje nezaposlenosti i rast BDP-a. Obama je i zaslužan za to što su gej brakovi legalizirani u cijeloj Americi – ovisno o kutu gledišta pitanje je radi li se o zasluzi ili propustu. Svi ostali vidovi unutarnje politike ostali su na razini statusa quo ili su promjene tek neznatne. Ameriku nije promijenio Obama. I zasluge koje je ostvario dogodile bi se i bez njega. Amerika bi i ovako i onako prebrodila ekonomsku krizu, a njegova reforma zdravstva, iako ima dobre namjere, skupa je i jako komplicirana i vrlo vjerojatno će biti brzo ukinuta čim Obama odstupi s mjesta predsjednika.
Vladimir Vladimirovič Putin je postigao rezultate koje mu priznaju i najveći kritičari. Uspio je Rusku Federaciju koja je bila u raspadu sačuvati, i ne samo sačuvati već i malo pomalo preobraziti u državu koja po svom uspješnom funkcioniranju može biti model mnogima. U ljeto 1999. kad je postao predsjednik vlade bio je apsolutni anonimus za kojeg je znalo 3% Rusa, a danas za njega zna 90-ak posto svjetske populacije. Za razliku od Obame nije bilo velikih riječi ni obećanja. Obećanja su uslijedila tek sljedeće godine u izbornoj kampanji za predsjednika, ali ona su imala podlogu u ostvarenim rezultatima za vrijeme prethodne Putinove premijerske pozicije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
