U Rusiji se teroristička prijetnja često usmjerava prema sjevernokavkaskim narodima, a Čečenija je poznato područje gdje se tijekom godina stvorila podjela na nacionaliste, islamiste i džihadiste. Njih za sada uspješno zaustavlja Ramzan Kadirov, autoritarni i nasilni predsjednik Čečenije, međutim s povlačenjem Daeša u Iraku i Siriji očekuje se povratak terorista na Sjeverni Kavkaz kao najveća prijetnja ruskoj državi. Povijesno je poznato da je Rusija od propasti Sovjetskog saveza pokušavala očuvati Čečeniju pod svojom kontrolom, iako se radi o većinski muslimanskoj, nasilnoj i poluautonomnoj državi. Negdje na prijelazu stoljeća Moskva je uspjela pronaći obitelj Kadirov kao jedinu instancu za povratak mira i reda. No, i nad njima moć Kremlja jenjava, te se propituje kako se može osigurati čečenska stabilnost u budućnosti. Kadirov sam mora pronaći rješenje pozicioniranja islama u čečensku politiku, što mu je iznimno mrsko i zbog čega bi Čečenija mogla postati totalitarnim feudom ove obitelji.
Nakon sovjetskog kraha 1991. Čečenija, nekadašnji dio Čečensko-ingušetijske autonomne sovjetske socijalističke republike, objavila je nezavisnost od Rusije i odvojila se od Ingušetije. Rusija je započela Prvi čečenski rat 1994. i trajao je do 1996. kako bi povratila suverenitet nad tim područjem. Ali to se nije do kraja desilo sve do Drugog čečenskog rata, započetog 1999. i završenog 2000. kada je doista ova pokrajina postala ponovno dio Rusije. Tada je Moskva dala svoje povjerenje bivšem muftiji Ahmadu Kadirovu koji je postao predsjednikom Čečenske republike pod ruskom kontrolom 2003. Tijekom godina, nacionalisti su izgubili svoj utjecaj u Čečeniji, a transnacionalni džihadistički teroristi su počeli jačati. Oni su ubili Ahmada Kadirova samo sedam mjeseci nakon njegovog preuzimanja dužnosti. Njegov sin Ramzan Kadirov je bio premlad da bi preuzeo vlast u skladu s čečenskim ustavom, pa je tri godine kao predsjednik služio Alu Alhanov. Ruski predsjednik Vladimir Putin postavio je potom Ramzana Kadirova za predsjednika kad je ovaj navršio 30 godina.
Do tada je smanjena džihadistička prijetnja u regiji, ali je velik dio čečenskih terorista iselio u zemlje Bliskog istoka, Srednje i Južne Azije, gdje su se pridružili terorističkim organizacijama raznih oblika. Posljednjih godina Čečeni čine udarne snage Daeša u Siriji i Iraku, pa su tako stigli i na čelna mjesta. Ponekad izvode i manje akcije u Čečeniji i Rusiji, međutim zahvaljujući izravnom i bliskom odnosu Putina i Kadirova napravljen je neprobojan zid teroristima. Kadirov je potom uspio poslati specijalne sigurnosne snage da se bore protiv Čečena u Siriji. Međutim, u posljednje se vrijeme sve više govori da Grozni nije u mogućnosti održavati sigurnost u cijeloj Čečeniji, te da se republika suočava s ozbiljnim te...
Nakon sovjetskog kraha 1991. Čečenija, nekadašnji dio Čečensko-ingušetijske autonomne sovjetske socijalističke republike, objavila je nezavisnost od Rusije i odvojila se od Ingušetije. Rusija je započela Prvi čečenski rat 1994. i trajao je do 1996. kako bi povratila suverenitet nad tim područjem. Ali to se nije do kraja desilo sve do Drugog čečenskog rata, započetog 1999. i završenog 2000. kada je doista ova pokrajina postala ponovno dio Rusije. Tada je Moskva dala svoje povjerenje bivšem muftiji Ahmadu Kadirovu koji je postao predsjednikom Čečenske republike pod ruskom kontrolom 2003. Tijekom godina, nacionalisti su izgubili svoj utjecaj u Čečeniji, a transnacionalni džihadistički teroristi su počeli jačati. Oni su ubili Ahmada Kadirova samo sedam mjeseci nakon njegovog preuzimanja dužnosti. Njegov sin Ramzan Kadirov je bio premlad da bi preuzeo vlast u skladu s čečenskim ustavom, pa je tri godine kao predsjednik služio Alu Alhanov. Ruski predsjednik Vladimir Putin postavio je potom Ramzana Kadirova za predsjednika kad je ovaj navršio 30 godina.
Do tada je smanjena džihadistička prijetnja u regiji, ali je velik dio čečenskih terorista iselio u zemlje Bliskog istoka, Srednje i Južne Azije, gdje su se pridružili terorističkim organizacijama raznih oblika. Posljednjih godina Čečeni čine udarne snage Daeša u Siriji i Iraku, pa su tako stigli i na čelna mjesta. Ponekad izvode i manje akcije u Čečeniji i Rusiji, međutim zahvaljujući izravnom i bliskom odnosu Putina i Kadirova napravljen je neprobojan zid teroristima. Kadirov je potom uspio poslati specijalne sigurnosne snage da se bore protiv Čečena u Siriji. Međutim, u posljednje se vrijeme sve više govori da Grozni nije u mogućnosti održavati sigurnost u cijeloj Čečeniji, te da se republika suočava s ozbiljnim te...
