Drugi rat za Gorski Karabah /Artsah doveo je do kvalitativnog pomaka u regionalnoj dinamici moći s kojom je Iran duboko nezadovoljan, posebno kada je u pitanju odnos Azerbajdžana s Izraelom. Posljednjih dana fokus svijeta oštro se okrenuo prema Kavkazu i porastu očitog neprijateljstva između Irana i Azerbajdžana. Ovo rivalstvo je zanimljivo iz više razloga. Iako turkijska zemlja, Azerbajdžan je pretežno šijitska država, iako nema tako snažne šijitske politike kao što ih ima Iran, Irak ili Libanon. S druge strane, 25 posto iranskog stanovništva su etnički Azeri, mnogi i na vodećim pozicijama u Islamskoj Republici. Unatoč tome, Teheran je uvijek bio vrstan partner i saveznik Armenije, te je u najtežim trenucima Jerevanu otvorio jedini izlaz u svijet kroz koridor i kratku granicu između dvije zemlje. To se pomno pamti u Bakuu.
Čini se da je neposredni uzrok nedavne napetosti ulazak iranskih kamiona s gorivom za Armence na Gorskom Karabahu, čin koji Baku smatra nezakonitim. Nakon ovog incidenta, Baku je zatvorio dio ključne armenske autoceste Goris-Kapan koja prolazi kroz Azerbajdžan, uručio diplomatsku notu iranskom veleposlaniku i priveo iranske vozače čija sudbina za sada ostaje nepoznata. To je popraćeno drugim potezima koji su uzbunili Iran, uključujući niz vojnih vježbi u kojima su sudjelovali Azerbajdžan, Turska i Pakistan, te porast anti-iranske retorike od strane azerbajdžanskih dužnosnika. I tada je, prvi put nakon nekoliko desetljeća, Islamska Republika provela velike vježbe na sjevernoj granici s Azerbajdžanom. U međuvremenu je Baku započeo zajedničke vojne vježbe s Ankarom. Paralelno sa vježbama, rat riječi između dvije zemlje se ubrzao. Iako postoje mnoga pitanja oko kojih se Teheran ne može složiti s Bakuom, Iran trenutno ima dvije primarne brige: potencijalna izraelska upotreba azerbajdžanskog teritorija u obavještajne i vojne svrhe protiv Irana i mogućnost da bi Azerbajdžan mogao zauzeti južnu armensku provinciju Sjunik i prekinuti iranske veze s Armenijom.
Azerbajdžan će razmirice s Iranom riješiti dijalogom, objavilo je sredinom listopada azerbajdžansko ministarstvo vanjskih poslova nakon tjedana napetosti. Tijekom telefonskog poziva, azerbajdžanski ministar vanjskih poslova Jeyhun Bayramov i iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian "naglasili su važnost uvijek poštivanja načela teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemalja". "Strane su primijetile da je nedavna retorika nanijela štetu bilateralnim odnosima i da sve razlike treba riješiti dijalogom", navodi se u priopćenju azerbajdžanskog ministarstva vanjskih poslova u srijedu. "I Teheran i Baku imaju neprijatelje, a dvije strane ne bi trebale pružiti neprijateljima mogućnost da naruše odnose dviju zemalja", rekao je Amir-Abdollahian, prenosi iranska agencija IRNA. Izrael je glavni dobavljač oružja za Azerbajdžan. Tijekom šestotjednog rata s Armenijom za kontrolu nad spornom regijom prošle godine, Azerbajdžan je na ratište rasporedio bespilotne letjelice izraelske proizvodnje, dok je ostatak opreme stigao iz Turske. Teheran je optužio Azerbejdžan za utočište izraelskog vojnog osoblja, što je Baku odbacio kao "potpuno neutemeljeno". Usred trvenja, Amir-Abdollahian sastao se u Teheranu sa svojim armenskim kolegom Araratom Mirzoyanom.
S gledišta Teherana, Tel Aviv pokušava destabilizirati regiju i stvoriti ozračje nepovjerenja između dvije susjedne zemlje. Naslov tekućih vježbi tjera nas na ovo mjesto: 'Osvajači Khaybara' spominje bitku na Khaybaru 628. godine, u kojoj je Poslanik Muhamed pobijedio Židove iz regije Khaybar, koji su, prema islamskim izvorima, potaknuli arapska plemena protiv muslimana Medine. Prema Islamskoj Republici, Izrael koristi područja koja je Azerbajdžan zauzeo za obavještajne operacije protiv Irana. Teheran dugo optužuje Baku da je pomagao izraelskim obavještajcima u atentatima na iranske nuklearne znanstvenike 2010. - 2012., a iransko je Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo azerbejdžanskog veleposlanika u Iranu i dalo mu prosvjednu notu 2012. godine. Dok Azerbajdžan inzistira na tome da prijateljstvo Tel-Aviva i Bakua nije usmjereno ni na jednu treću stranu, kako u prošlosti tako i sada, Iran ima suprotno mišljenje.
Upotreba bespilotnih letjelica izraelske proizvodnje od strane Državne granične službe Azerbajdžana za kontrolu granice s Iranom, kao i sudjelovanje izraelskih tvrtki u projektima koji se nalaze u područjima na iranskoj granici koje je Azerbajdžan povratio prošle godine samo su povećale sumnje Teherana. Da je pobjeda Azerbajdžana u Drugom ratu za Gorski Karabah ostvarena uz pomoć bespilotnih letjelica izraelske proizvodnje, dovelo je do nagađanja da podrška Tel Aviva nije ostala neuzvraćena. Zauzvrat, misli se, Izrael je želio nešto od Azerbajdžana, a to 'nešto' vjerojatno ima veze s Iranom. U svom govoru pred Generalnom skupštinom UN -a u rujnu, izraelski premijer Naftali Bennett izjavio je kako je "iranski nuklearni program pogodio prekretnicu. Takva je i naša tolerancija. Riječi ne sprječavaju centrifuge da se vrte […] Nećemo dozvoliti Iranu da nabavi nuklearno oružje.“ Bennetovi oštri komentari došli su na kraj eskalacije retorike izraelskih vojnih vođa. Načelnik stožera izraelskih obrambenih snaga Aviv Kohavi javno je u siječnju izjavio da IDF (Izraelske obrambene snage, tj. vojska) priprema nove 'operativne planove' za snažan vojni udar. U kolovozu je rekao da je iranski nuklearni napredak potaknuo IDF da "ubrza svoje operativne planove", s novim proračunom za to. U rujnu je Kohavi rekao da je IDF "uvelike ubrzao" pripreme za akciju protiv iranskog nuklearnog programa. Čak i nakon što je poricao izraelsku prisutnost u Azerbajdžanu, predsjednik Ilham Alijev snimljen je kako se široko smiješi i miluje bespilotnu letjelicu Harop izraelske proizvodnje u Jabrayilu, na iranskoj granici. U međuvremenu, veleposlanstvo Azerbajdžana u Iranu obilježilo je godišnjicu prošlogodišnjeg rata objavivši sliku azerbajdžanskog vojnika koji nosi izraelsku jurišnu pušku Tavor. Azerbajdžan je svjesno skrenuo pozornost na utjecaj Izraela na zemlju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
