Kako razumjeti što je to toliko privlačno u avangardi? Počinje li ta privlačnost već u samom terminu koji nam sugerira da govorimo o nečem što je ispred svog vremena? Ne samo vremena, već i kako sam naziv kazuje, "ispred garde", ispred onog što je ortodoksno, općeprihvaćeno, masivni zid mainstrema?
Možda je privlačnost avangarde čak i na neki način proporcionalna kritici koju imamo prema sebi samima. Jer avangarda je možda tek san, neki drugi smisao života kakvog bismo voljeli voditi, ali smo na bezbroj načina ograničeni gabaritima vlastitog postojanja. U tom smislu nešto eksperimentalno, radikalno, može nam otvoriti prozor, makar i nakratko, jednog svijeta koji nije niti otkriven niti ga u pravilu susrećemo u svakodnevnici, ali je beskonačno zanimljiv i privlačan.
Dakako, postoje zaista brojne definicije avangarde i one evoluiraju kao i ona sama. Neki će je nastojati obuhvatiti svojim terminima, drugi će tragati za točkom u kojoj se ona razdvaja od kiča, no možda je ipak najbolje da pojedinac prođe kroz nju i osjeti je, a tada definicije više neće biti ni toliko bitne.
Alexandra Exter, "Izgradnja" (1922–23)Za neke, koji vole historijski promatrati umjetnost, avangarda je period s početka stoljeća, negdje od 1910-ih do 1930-ih, proizašla kao nastavak modernizma. Neki će reći da nakon avangarde dolazi modernizam koji pak proizlazi iz tehnoloških revolucija koje su obilježile umjetnost (recimo razvoj fotografije).
Sklonost klasifikaciji bit će uvijek i svugdje prisutna, naročito u umjetnosti, ali kako klasificirati nešto što i nije pravac u takvom sirovom smislu riječi, kako klasificirati nešto što je u suštini stav? Iz te perspektive avangarda nema rok trajanja, ona je svugdje oko nas, sakrivena i samo čeka da joj se posvetimo, da si dopustimo uživanje u nečem što je nastalo iz čiste slobode i bez previše straha od rizika.
Naravno, napraviti nešto što još nitko nikada nije može biti avangardno, često i jest, ali ne nužno. Oko za dobru umjetnost uočit će kada se netko 'trudi previše', kada je nešto isforsirano da bi bilo drugačije, originalnije, često i šokantnije. U tom slučaju to je samo kič.
Avangarda često predstavlja nešto što je drugačije od onog što široka javnost prihvaća pod normalno i očekivano - ipak velika je razlika između avangarde i kičaTko su onda avangardisti? Oni koji su spremni eksperimentirati, možda i radikalno, ne samo s umjetnošću, već i s kulturom, navikama, pa u konačnici i s cijelim društvom. Jasno, avangarda može u sebi sadržavati neopisivu estetsku ljepotu te u isto vrijeme biti inicijalno neprihvatljiva jer često predstavlja i kritiku nečeg.
Avangarda često promiče i radikalne društvene reforme. Pritom je svakako dobro za spomenuti činjenicu da se sam naziv prvi puta spominje u eseju "L'artiste, le savant et l'industriel" (Umjetnik, znanstvenik i industrijalac) kojeg je 1825. objavio Olinde Rodrigues. U tom tekstu navodi kako umjetnici trebaju biti 'avant-garde naroda' ističući kako je 'moć umjetnosti najdirektniji i najbrži put prema društvenoj, političkoj i ekonomskoj reformi'.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
