Sve veća popularnost protusustavnih i krajnje desnih političkih stranaka u Europi nije ništa novo, a međudržavni odnosi se često svode na protuteže Bruxellesu i pitanju kako se postaviti prema Rusiji. Austrija je još jedna zemlja u nizu takvih pitanja, ali je i još nešto više. Veliko odobravanje je Austrija dobila među političkom elitom zemalja Višegradske skupine – Poljskom, Češkom, Slovačkom i Mađarskom. Ove zemlje, zajedno s Austrijom, čine srž Mitteleurope, područje obilježeno praktično visokom kulturom i genocidnom ksenofobijom, pa samim time konzervativno-krajnje desna koalicija u Austriji ne treba uopće čuditi. Nakon nekoliko tjedana pregovora, sklopljena je tako koalicija između Austrijske narodne stranke (ÖVP) i Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), te je 18. prosinca nova austrijska vlada položila zakletvu pred predsjednikom.
Posljednji put kada je ova koalicija vladala alpskom zemljom, od 2000. do 2007. godine, sve zemlje Europske Unije i Izrael postavile su diplomatski bojkot Austrije u znaku prosvjeda. Oni su se protivili nacionalističkom položaju vladajućih stranaka i Slobodarcima koje su smatrali strankom neonacističke agende. Sjedinjene Države i Izrael opozvali su svoje veleposlanike sve dok čelnik Slobodarske stranke nije odstupio iz vlade, a Europska Komisija potvrdila kako je Austrija doista odana europskim vrijednostima.
Sve je drugačije ovog puta, jer su populizam i nacionalizam uobičajene pojave u europskoj politici. Ujedinjeno Kraljevstvo je već izglasalo svoj izlazak iz EU, a Poljska se neprestano bori s Bruxellesom oko toga je li ili nije prekršila europske vrijednosti. Bruxelles je zabrinut zbog nove austrijske vlade, ali njezini nacionalistički osjećaji nisu novi. Zapravo, Austrija je samo posljednja zemlja koja se pridružuje liniji oporbe briselskim eurobirokratima. Mnoge su politike na kušnji, prije svega politike sankcija Rusiji.
Za razliku od krajnje desnih stranaka u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, dvije vladajuće stranke Austrije ne pozivaju na zaustavljanje europske integracije i ukidanje eurozone, no priželjkuju prijateljskije odnose s Moskvom. Nije jasno što ta želja sa sobom nosi, ali svakako je dio prijedloga opadanje restrikcija. Slobodarska stranka je čak potpisala suradnju sa strankom Ujedinjena Rusija, bliskom Vladimiru Putinu, u kojemu je potvrdila svoju potporu ukidanja sankcija Rusiji. Razlika u mišljenju kako djelovati prema Moskvi može biti iduća bitka s Bruxellesom, jer se EU opire olakšavanju sankcija. No, to je problem Europske Komisije, jer će države članice, a ne eurobirokrati odlučivati hoće li sankcije biti proširene ili smanjene.
S obzirom da odluka o sankcijama mora biti donesena konsenzualno u Europskom vijeću, austrijska vlada bi jednostavno mogla odbiti nastaviti režim sankcija, čime bi one pale. Austrija u tome nije sama, jer otkako su sankcije nametnute 2014. godine, one štete poslovanju njemačkih, francuskih i talijanskih tvrtki. Ako bi Austrija zaustavila još jedan krug sankcija, mnoge zemlje u Europi bi bile zahvalne. Zemlje poput Njemačke ne bi se trebale otvoreno suprotstavljati odluci o sankcijama koju podupiru Sjedinjene Države. Za sve se može okriviti jedna manja krajnje desna stranka, ali bi austrijska vlada mogla naposljetku stvoriti put za novu tihu europsku koaliciju protiv ruskih sankcija. Uostalom, ÖVP je važna članica Europske pučke stranke, odakle proistječu vođe svih triju najvažnijih europskih institucija.
Ironično, u tome bi Austrija imala otpor svojih najbližih istomišljenika po drugim glavnim političkim zaokretima, zemljama Višegradske skupine. Konzervativci i slobodarci su se dogovorili oko čvršće politike protiv migracijskih tokova, smanjivanju poreza i izravnije demokracije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
