Posljednjih mjeseci može se primijetiti armenski pomak prema Iranu u cilju povećanja gospodarskih odnosa i armenskog izlaska u svijet. Sredinom listopada Teheran je iskoristio priliku skorašnjeg skidanja sankcija prema odredbama nuklearnog dogovora i poslao prvog potpredsjednika Ešaka Džahangirija u Armeniju kako bi se proširili bilateralni ekonomski odnosi.
Armenija je jedina zemlja Euroazijske ekonomske unije koja dijeli kopnenu granicu s Islamskom republikom Iran, i može biti dobar izlaz za iransku robu prema golemom tržištu Euroazije i Europe. Zajedno s Džahangirijem u Erevan su otišli ministar cesta i urbanog razvoja Abas Ahundi, ministar energije Hamid Čitčian, te potpredsjednik i čelnik kulturne baštine, rukotvorina i turizma Masud Soltanifar, što samo po sebi govori gdje Iran vidi mogućnost suradnje. Delegacije se susrela s predsjednikom Armenije Seržom Sargsijanom i premijerom Hovikom Abramanijanom.
Iran i Armenija su već potpisali sporazume koji određuju blisku suradnju u idućim godinama. Primjerice, Armenija pruža Iranu električnu energiju u zamjenu za uvoz prirodnog plina. Ova razmjena će se nastaviti u idućih petnaest godina, a električnu energiju proizvode elektrane koje su sagradili iranski inženjeri na armenskoj strani granice. Prema sporazumu o plinovodu iz 2007., Armenija stvara i šalje Iranu tri kilovat-sati za kubni metar prirodnog plina. Kada ovaj ugovor istekne, Iran će biti plaćen za svoj izvoz prirodnog plina, a Armenija će moći slobodno koristiti električnu energiju za svoje domaće potrebe. S obzirom na političke probleme koje Armenija ima s Azerbajdžanom i Turskom, jedine mogućnosti za izravne energetske suradnje ostvaruje s Gruzijom i Iranom.
Džahangirijev posjet je iznimno praćen u iranskoj javnosti jer je njegov glavni cilj bio oživljavanje iranskih projekata koji su suspendirani zbog sankcija i manjka financiranja. Zakašnjeli projekti uključuju prijenos visoke voltaže, koja veže armenski energetski centar s onim u Gruziji i trećom linijom između Armenije i Irana vrijednom oko 120 milijuna dolara. Taj transmisijski pravac bi trebao u potpunosti profunkcionirati 2018., kada će transmisijski kapacitet iz Armenije u Iran iznositi od 300 do 1000 megavata energije. Među ostalim pitanjima, Džahangiri je potaknuo raspravu o trajnom projektu povezivanja iranske i armenske željezničke mreže, plan koji bi pružio Armeniji pristup zemljama Perzijskog zaljeva kroz međunarodni transportni koridor sjever-jug.
Taj koridor za multimodalni prijevoz osnovan je još 2000. u Petrogradu, a osnovali su ga Iran, Indija i Rusija s ciljem promicanja transportne suradnje država članica. Koridor povezuje Indijski ocean i Perzijski zaljev s Kaspijskim jezerom kroz Iran, te dalje prema Petrogradu i skandinavskim zemljama. Ovaj koridor ima jedanaest članica: uz osnivače, tu su i Azerbajdžan, Armenija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turska, Ukrajina, Bjelorusija, Oman, Sirija i Bugarska kao promatrač.
Iranski poziv na bilateralnu trgovačku suradnju je dobro prihvaćen među armenskim poduzetnicima jer je ubrzo nakon susreta u Erevanu delegacija armenskih gospodarstvenika posjetila Iran, na čelu s armenskim ministrom ekonomije i 50 najviših menadžera iz područja bankarstva, IT-a i poljoprivrede. To je u skladu s Džahangirijevim prijedlogom da se stvori trgovačko središte u Armeniji, odakle bi se iranska roba mogla dalje izvoziti prema Bjelorusiji, Kazahstanu, Kirgistanu i Rusiji, ali i prema Europi i Sjedinjenim američkim državama. Iranska je ideja da se iskoristi do najširih mogućnosti armensko članstvo u Euroazijskoj ekonomskoj uniji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
