Prema analizi ekonomskih izgleda za tekuću godinu koju izrađuje Bloomberg, 62 ekonomije svijeta su 'kandidirane' kao zemlje u kojima se očekujepoboljšanjeu 2017. u odnosu na prošlu godinu, dok se kod 33 predviđa pogoršanje. Na vrhu liste su Argentina i Brazil, za koje se predviđa ekonomski zaokret iz negativnog u pozitivan rast. Na liderskoj poziciji je Argentina, čija je ekonomija lani bila u padu za minus 2,1 posto, a procjenjuje se da će u ovoj godini dostići rast od 3 posto, što će na međugodišnjem nivou značiti skok od 5,1 posto. Tako je zemlja koja je 2001. proglasila bankrot uz dug od 140 milijardi dolara i poslije dva plana o mjerama štednje koje je propisao MMF i kojoj je u tom trenutku nezaposlenost iznosila 25 posto, uspjela, zahvaljujući ekonomskim reformama dostići ekonomski rast vodećih ekonomija u usponu kao što su Kina, Indija ili Brazil. Valja istaknuti da je u dvjestotinjak godina od svog osamostaljenja Argentina bankrotirala osam puta. Od1930. do 1980.imala je šest vojnih pučeva. Prije Prvog svjetskog rata ta je država bila bogatija od Njemačke, Francuske ili Italije. Inflacija joj je 1989. dosegnula gotovo5 tisuća posto. Sve su to detalji koji pokazuju zašto se Argentina u akademskim krugovima nerijetko izdvaja kao svjetski ekonomski fenomen.
Povijest bankrotaZa razumijevanje posljednjih događaja potrebno je poznavati radnju prethodnih godina. Sve počinje 2001.: nakon više od tri godine recesije, Buenos Aires objavljuje da nije sposoban otplatiti dug. Zemlja proglašava bankrot i nakon dugih pregovora predlaže vjerovnicima da zamijeni obveznice za nove 'restrukturirane' vrijednosne papire, vrijednosti umanjene za 70 posto originalnih vrijednosnica. Od ukupnog broja vjerovnika, 76 posto njih će prihvatiti ponudu do 2005., 93 posto do 2010. i neće imati razloga da se žale na Buenos Aires koji je uredno otplaćivao restrukturirani dug. Argentinski kolaps iz prosinca 2001. doveo je do obustave plaćanja, najveće u povijesti, inozemnog duga od 155 milijardi dolara i devalvacije domaće valute koja je orobila životne ušteđevine milijuna građana te najveće zemlje Latinske Amerike. Stopa gospodarskog rasta u toj godini je iznosila minus 4,4 posto, dok je u narednoj 2002. bila još nepovoljnija i iznosila je čak minus 10,9 posto. Uz stopu nezaposlenosti od 25 posto i činjenicu da je blizu 60 posto Argentinaca živjelo ispod granice siromaštva, dok se zemljom širila glad i kriminal uvidjelo se da je nacija postala prekrhka za daljnje stezanje remena, odnosno, restrikcije domaće potrošnje, kako bi se po svaku cijenu nastavilo plaćanje duga. Argentinsko iskustvo je još jedan primjer više koji ukazuje na opasnosti ideologije 'slobodnog tržišta' i ekonomskih politika nametnutih od strane MMF-a, koje u svojoj praksi jedino omogućuju lokalnim eli...
Povijest bankrotaZa razumijevanje posljednjih događaja potrebno je poznavati radnju prethodnih godina. Sve počinje 2001.: nakon više od tri godine recesije, Buenos Aires objavljuje da nije sposoban otplatiti dug. Zemlja proglašava bankrot i nakon dugih pregovora predlaže vjerovnicima da zamijeni obveznice za nove 'restrukturirane' vrijednosne papire, vrijednosti umanjene za 70 posto originalnih vrijednosnica. Od ukupnog broja vjerovnika, 76 posto njih će prihvatiti ponudu do 2005., 93 posto do 2010. i neće imati razloga da se žale na Buenos Aires koji je uredno otplaćivao restrukturirani dug. Argentinski kolaps iz prosinca 2001. doveo je do obustave plaćanja, najveće u povijesti, inozemnog duga od 155 milijardi dolara i devalvacije domaće valute koja je orobila životne ušteđevine milijuna građana te najveće zemlje Latinske Amerike. Stopa gospodarskog rasta u toj godini je iznosila minus 4,4 posto, dok je u narednoj 2002. bila još nepovoljnija i iznosila je čak minus 10,9 posto. Uz stopu nezaposlenosti od 25 posto i činjenicu da je blizu 60 posto Argentinaca živjelo ispod granice siromaštva, dok se zemljom širila glad i kriminal uvidjelo se da je nacija postala prekrhka za daljnje stezanje remena, odnosno, restrikcije domaće potrošnje, kako bi se po svaku cijenu nastavilo plaćanje duga. Argentinsko iskustvo je još jedan primjer više koji ukazuje na opasnosti ideologije 'slobodnog tržišta' i ekonomskih politika nametnutih od strane MMF-a, koje u svojoj praksi jedino omogućuju lokalnim eli...
