Moderne fašističke tendencije nisu u svojoj suštini puno drugačije od onih koje su u prvoj polovici 20. stoljeća zavladale Italijom i Njemačkom - put do vlasti i dalje je preko legitimnih sredstava, od demokracije do slobode govora, a ne revolucijom.
Neke nove fašističke struje danas, kako u Europi tako i u Americi, svoj put ponovno traže putem legitimnih sredstava. Pozivaju se na slobodu govora tvrdeći kako su oni zapravo "ugrožena" vrsta jer im tu slobodu često zabranjuju. Drugim riječima, iskorištavaju postojeće demokratske mehanizme kako bi progurali svoje poruke i u konačnici preuzeli vlast (a tada slijedi "goodbye democracy").
To nas ponovno vraća na debatu o slobodi govora, treba li ona zaista biti neograničena ili su neke restrikcije nužne za normalno funkcioniranje društva. Treba li nam, primjerice, sloboda govora u kojoj će vjerski radikali javno pozivati na smrt skupina koje smatraju "nepodobnima" ili pak politički ekstremisti koji će opovrgavati holokaust?
Sve dobro uvijek se može eksploatirati za loše ciljeve, a sloboda govora na vrhu je tog popisa.
Baš kao što današnji al-right svoje aktivnosti predstavlja kao samu obranu slobode govore, tako su i fašisti prije stotinjak godina širili svoju ideologiju pod okriljem liberalne tolerancije.
Poznati britanski pjesnik i polemičar iz 17. stoljeća, John Milton, i danas slovi za jednog od najvećeg pobornika ljudskih sloboda i slobode govora. Njegova glavna misao bila je da će u "slobodnom i otvorenom društvu ispravne ideje uvijek prevladati". To je zaista smjela ideja, ali nam je povijest nažalost pokazala da to nije nužno uvijek tako - povijest nam je u konačnici dala Auschwitz i Treblinku. Stoga nije čudo da su se od onda javile neke nove ideje - uključujući i ideju da se treba direktnom akcijom, borbom, zaustavljati fašizam gdjegod se on pojavi.
To je u najkraćim mogućim crtama povijest nastanka antifašizma.
Danas je aktualan sukob koji se dogodio u američkom gradu Charlottesville gdje su antifašističke, ili skraćeno "Antifa", snage spremno i militantno dočekale radikalne desničare napadajući fizički njihov skup koji je organiziran povodom protivljenja rušenju spomenika generalu iz konfederacijske vojske, iz ere američkog Građanskog rata.
O tom sukobu se zadnjih dana toliko govori da ga neki već nazivaju Bitka za Charlottesville, no on poprilično podsjeća na jedan koji se desio prije 80-ak godina u Engleskoj.
Bio je 4. listopad 1936., istočni London - tisuće socijalista, komunista, anarhista, cionista i irskih lučkih radnika okupilo se tog jutra u ulici Cable kako bi spriječili Britansku uniju fašista (BUF), na čijem čelu je bio Oswald Mosley, da maršira kroz njihovu gradsku četvrt.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
