Francuski premijer Manuel Valls posjetio je Berlin te tamo dramatično poručio kako bi "Europa mogla umrijeti".
Za vrijeme ekonomskog foruma, koji je organiziran od strane njemačkog lista Sueddeutsche Zeitung, Valls je govorio o Europi, ali i o situaciji u Francuskoj. Na pitanje može li, nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u, Marine Le Pen osvojiti izbore u Francuskoj, Valls je odgovorio: "Moguće je".
Podsjetimo, Marine Le Pen je liderica stranke Nacionalni Front. Kao i Trump pozicionirala se kao kandidat anti-establišmenta, a uzevši u obzir da su glasači vrlo spremni glasati za takvu opciju, šanse Marine Le Pen da postane predsjednica znatno su porasle.
Manuel Valls dakako smatra da je to opasno. "Europa bi mogla umrijeti ukoliko ne saslušamo gnjev naroda", poručio je.
Naravno, pritom je mislio na EU, a ne na Europu jer Europa sigurno neće umrijeti, ali projekt Europske unije bi mogao. Točno je da bi postojeće vlasti trebale, hitno, saslušati gnjev naroda, ukoliko žele zaustaviti anti-establišment revoluciju, no, zašto to ne učine? On je premijer Francuske, možda bi to pitanje trebao postaviti sam sebi.
Zaista nije jasno na koga Valls misli kada kaže da bi se trebalo saslušati narod. Nadalje, kada govorimo o "saslušavanju" naroda, nije obazrivo uho vladajućih zapravo ono što narodima Europe nedostaje, nedostaju im prije svega ekonomske mogućnosti - iz tog nedostatka proizlaze sve druge frustracije i pojave kojih se trenutačno vladajuća struktura poprilično boji.
No, imajući baš to u vidu, možemo već sada zaključiti da gnjevnim Europljanima gotovo nitko od trenutačno vladajućih struktura neće biti u stanju pomoći. Trenutačni establišment misli, baš kao i u Americi, da će moći glasače zaustaviti od puta u nepoznato na način da će apelirati na njihove emocije.
U SAD-u to nije prošlo, a vjerojatno neće ni u Francuskoj. Valls govori o "smrti Europe" kao da postojeći vladajući establišment jest Europa. U krivu je - Europa je ipak, koliko god to otrcano zvučalo, njezini narodi.
Nakon pobjede Brexita i Trumpa, (kontinentalna) Europa je iduća meta velike anti-establišment revolucije. To više nije samo prognoza, ovo je sada već najava potvrđenog događaja koji uskoro stiže u Pariz, Rim, Berlin i drugdje.
U svakoj članici Europske unije, gotovo simultano, na površinu izbijaju pokreti i pojedinci koji imaju sluha za gnjev naroda kojeg spominje premijer Valls.
Da, šteta je da su to, sada se već vidi, gotovo isključivo pokreti i stranke desnice, ali nije da ljevica nije imala svoju šansu, štoviše, ljevica je probijala put u trenutku kada je izgledalo da se nikada ništa neće promijeniti.
Najteže pogođena članica, Grčka, prva je na površinu izbacila svog predstavnika anti-establišmenta, ljevičarsku stranku SYRIZA. No, na razočarenje mnogih Grka, ali i sta...
Za vrijeme ekonomskog foruma, koji je organiziran od strane njemačkog lista Sueddeutsche Zeitung, Valls je govorio o Europi, ali i o situaciji u Francuskoj. Na pitanje može li, nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u, Marine Le Pen osvojiti izbore u Francuskoj, Valls je odgovorio: "Moguće je".
Podsjetimo, Marine Le Pen je liderica stranke Nacionalni Front. Kao i Trump pozicionirala se kao kandidat anti-establišmenta, a uzevši u obzir da su glasači vrlo spremni glasati za takvu opciju, šanse Marine Le Pen da postane predsjednica znatno su porasle.
Manuel Valls dakako smatra da je to opasno. "Europa bi mogla umrijeti ukoliko ne saslušamo gnjev naroda", poručio je.
Naravno, pritom je mislio na EU, a ne na Europu jer Europa sigurno neće umrijeti, ali projekt Europske unije bi mogao. Točno je da bi postojeće vlasti trebale, hitno, saslušati gnjev naroda, ukoliko žele zaustaviti anti-establišment revoluciju, no, zašto to ne učine? On je premijer Francuske, možda bi to pitanje trebao postaviti sam sebi.
Zaista nije jasno na koga Valls misli kada kaže da bi se trebalo saslušati narod. Nadalje, kada govorimo o "saslušavanju" naroda, nije obazrivo uho vladajućih zapravo ono što narodima Europe nedostaje, nedostaju im prije svega ekonomske mogućnosti - iz tog nedostatka proizlaze sve druge frustracije i pojave kojih se trenutačno vladajuća struktura poprilično boji.
No, imajući baš to u vidu, možemo već sada zaključiti da gnjevnim Europljanima gotovo nitko od trenutačno vladajućih struktura neće biti u stanju pomoći. Trenutačni establišment misli, baš kao i u Americi, da će moći glasače zaustaviti od puta u nepoznato na način da će apelirati na njihove emocije.
U SAD-u to nije prošlo, a vjerojatno neće ni u Francuskoj. Valls govori o "smrti Europe" kao da postojeći vladajući establišment jest Europa. U krivu je - Europa je ipak, koliko god to otrcano zvučalo, njezini narodi.
Nakon pobjede Brexita i Trumpa, (kontinentalna) Europa je iduća meta velike anti-establišment revolucije. To više nije samo prognoza, ovo je sada već najava potvrđenog događaja koji uskoro stiže u Pariz, Rim, Berlin i drugdje.
U svakoj članici Europske unije, gotovo simultano, na površinu izbijaju pokreti i pojedinci koji imaju sluha za gnjev naroda kojeg spominje premijer Valls.
Da, šteta je da su to, sada se već vidi, gotovo isključivo pokreti i stranke desnice, ali nije da ljevica nije imala svoju šansu, štoviše, ljevica je probijala put u trenutku kada je izgledalo da se nikada ništa neće promijeniti.
Najteže pogođena članica, Grčka, prva je na površinu izbacila svog predstavnika anti-establišmenta, ljevičarsku stranku SYRIZA. No, na razočarenje mnogih Grka, ali i sta...
