Nadolazeći izbori u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske (UK) predstavljaju velika pitanja za postojeći politički sustav. Manje stranke očekuju da će uspjeti na ovim parlamentarnim izborima bolje nego ikad prije. Jedno od ključnih pitanja za UK će biti da li će opstati većinski izborni sustav ili će po prvi puta u modernoj povijesti britanska politika krenuti k novim izbornim pravilima.
Tzv. Westminsterski model temelji se na unitarnoj državi kojom vlada parlamentarni suverenitet koji je povijesno organizirao politički život. Pobornici ovog modela ukazuju na učinkovitost donošenja odluka, transparentnost glasova, mali broj općenito umjerenih stranaka i dugoročnu stabilnost. No, da li taj model i dalje opstaje? Ovo se pitanje postavlja posebice zbog toga što su nastale regionalne skupštine za Škotsku, Wales i Sjevernu Irsku, te time stekle različite razine moći za oporezivanje i određivanje politika. Sve regije imaju svoje lokalne vlasti koje provode politike koje je donio Westminster (nacionalni parlament). Sve veći broj gradova bira izravno svog gradonačelnika. S druge strane, Europska unija sama određuje neke nacionalne politike, te ima konačnu riječ u načinu kako britanska vlada troši svoj proračun.
I dok većinski izborni sustav ostaje modelom za parlamentarne izbore i one za lokalna vijeća, regionalne skupštine i Europski parlament su izabrali proporcionalne sustave za izbor svojih članova. Pod tim uvjetima, regionalne političke stranke bolje uspjevaju nego na parlamentarnim izborima. Ali, čak i u britanskom političkom sustavu, jačina stranaka se značajno izmijenila. Godine 2010. UK je dobila prvi parlament s izjednačenim brojem glasova između Laburista i Konzervativaca, pri čemu su Liberalni Demokrati izabrali vladu u ime naroda. Nezavisna stranka UK (UKIP), koja je na izborima 2005. osvojila tek dva posto glasova, u međuvremenu je ojačala na izborima za Europski parlament i lokalna vijeća, te sada oduzima veliku količinu glasova diljem UK.
Zelena stranka, koja je u svojoj povijesti osvojila samo jedno parlamentarno mjesto, sada također dobiva povjerenja na ispitivanjima javnog mnijenja nego ikad. UKIP i Zeleni će teško moći svoje potpore pretvoriti u zastupnička mjesta u Westminsteru zbog većinskog sustava. Njihov će utjecaj više biti usmjeren prema velikom uzimanju glasova ili će izazvati apstinenciju birača.
Razlog tome je što dvije glavne političke stranke teško privlače javnost u politiku. Članstvo u strankama u stalnom je i velikom padu još od 1980.-ih. Stranke su sve više odvojene od svog izbornog tijela. Glasači teško pronalaze razlike između dvije glavne stranke i njihovih programa. Povjerenje u političare je najniže otkad se mjeri, pa su glasači skloni davanju glasova za stranke koje nude vrlo pojednostavljene alternative.
Izazovi Westminsterkom modelu su jači nego ikad. Ali, unatoč evoluciji regionalne moći, prijetnjama glavnim strankama, te sve apatičnijem izbornom tijelu, izborni model ostaje nepromijenjen. Iako glavne stranke imaju zaista dobar razlog da ga ne mijenjaju, jer im osigurava vječnu prisutnost u parlamentu i monopolizaciju moći, čini se da im sami ishodi izbornog modela štete. Laburisti, koji su uvijek računali na svoja tradicionalna mjesta uz Škotske, gube ta mjesta u korist Škotske nacionalne stranke (SNP). Konzervativci bi mogli u trgovačkim gradovima i manjim bogatim izbornim kotarevima osjećati pritisak UKIP-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
