U ožujku će Vijeće sigurnosti UN-a odlučivati o budućnosti MONUSCO-a, UN-ove stabilizacijske snage u Demokratskoj Republici Kongo. Ovo je najveća i najskuplja UN-ova postrojba, a u budućnosti bi mogla biti još složenija s obzirom na loše stanje u Kongu i općenito u tom području Afrike. Nakon što je kongoanski predsjednik Joseph Kabila odbio predati vlast nastala je politička blokada i duboka humanitarna kriza. Kongo je najveća zemlja supsaharske Afrike, sa 78 milijuna žitelja koji čine više od 200 etničkih skupina. Od njih, 18 posto pripada narodu Luba. Zemlja je iznimno bogata mineralnim resursima, ali njihova eksploatacija je blokirana kroničnim problemima slabe države, nekontroliranog krijumčarenja i organiziranog kriminala mineralima i dijamantima na istoku zemlje, prisustva nekoliko desetaka naoružanih skupina i ratnim intervencijama Ruande i Ugande.
Joseph Kabila je na vlast stigao 2001. godine. Dvaput je osvojio izbore, ali prema mišljenju Europske Unije oni nisu bili provedeni po demokratskim načelima. Zadnji mandat mu je istekao 2016. godine, ali još uvijek nije raspisao nove izbore. U zemlji pokušava intervenirati Katolička Crkva, ali neuspjeh u dogovoru s vlastima u Kinshasi navelo je kler na kompromis s oporbom na samom kraju 2016. godine. Zajedno su pozivali na novo glasovanje prije kraja 2017. godine do čega bi zemljom vladala vlada tranzicijskog jedinstva. Od toga neće biti ništa s obzirom da predsjednik nije prihvatio te odredbe. Crkva je postala stoga krovnom organizacijom oporbe protiv Kabile, a rimokatolički biskupi su krajem 2017. i početkom 2018. godine poveli velike demonstracije koje podržava i papa Franjo.
Kongo je zemlja u kojoj napetosti nikad ne zastaju na glavnom gradu. U istočnim provincijama Sjeverna i Južna Kivu, poznatima po krijumčarenju i bezvlašću, sukobi traju neprestano, ali su se sada oni proširili i na obično mirne provincije Kasai na zapadu zemlje i Tanganyika koja graniči s Tanzanijom. U regiji Kasai je sjedište oporbe protiv Kabile. Ovdje su građani masivno glasovali protiv predsjednika 2011. godine, a Kabila je ponudio svojim pobornicima pozicije u provincijskoj vladi kako bi time nadglasao tradicionalne čelnike etničke skupine Luba. Zbog toga je nastao politički pokret s mnogo animističke mistike Kamuina Nsapu koji je mobilizirao veliku snagu protiv Kabile i prozvao vladine snage 'okupacijskom silom'. Kako bi smirio regiju, Kabila je dovukao vojne zapovjednike koji su poznati po svojoj krvoločnosti na nemirnom istoku zemlje, mahom bivše gospodare rata, te je ujedno protiv Kamunine Nsapu okrenuo lokalnu miliciju Bana Muro. Sukob u Kasaiju je dobio etničku dimenziju, a najgore od svega je što se na svim stranama regrutiraju djeca-ratnici.
Zbog tih sukoba, DR Kongo danas ima dva milijuna raseljenih osoba, što je golem broj izbjeglica za jednu zemlju unutar jedne godine. Sveukupno je u posljednjih par godine 4,3 milijuna raseljenih osoba unutar zemlje, a stanje pogoršava izbijanje kolere. UN je procijenio kako 7.7 milijuna Kongoanaca može patiti od gladi u skoroj budućnosti, što je 30 posto više nego početkom 2017. godine. Humanitarna kriza u provincijama Kasai, Južni Kivu i Tanganyika su na razini najsloženijih kriza svijeta i zahtijevaju hitnu i sveobuhvatnu reakciju međunarodne zajednice. No, dok se pune džepovi dijamantima i dok nema izravnih izbjeglica u Europu, čini se da je Kongo negdje u rangu Jemena po pitanju intervencije međunarodnih snaga. UN traži i 1,7 milijarde dolara za takvu inicijativu, posebice za sprječavanje gladi u Kasaiju, ali teško će se to prikupiti u New Yorku.
Mnogi bi mogli upirati prstom u sam UN s obzirom da je kontingent oružanih snaga tamo od 1999. a od 2010. se zove MONUSCO – Stabilizacijska misija UN-a u DR Kongo. Sastoji se od čak 17 tisuća vojnika, 3 tisuće civila i 1500 redarstvenika, ponajviše iz Indije, Bangladeša, Tanzanije, Južnoafričke Republike, Nepala, Urugvaja i Maroka. Njihov je glavni zadatak zaštititi civile i humanitarce od prijetnji i podupirati vladu DR Konga u mirovnim i stabilizacijskim inicijativama. Svake godine Vijeće sigurnosti obnavlja i modificira mandat ove misije. U ožujku 2017. godine je dodan cilj podupiranja implementacije političkog dogovora oporbe, a u tu svrhu je dopremljeno četiri tisuće tona materijala za registraciju glasača. Kada su izbori otkazani, misija je došla u složen problem, a nakon što je MONUSCO poslao promatrače u Kasai da izvijeste o kršenjima ljudskih prava dodatno su se pogoršali odnosi s Kinshasom. Kabila je sve više nezadovoljan prisustvom misije koja očito gleda kako vlada tretira oporbu i protuvladine prosvjednike, pa zahtijeva objašnjenje uloge MONUSCO-a u zemlji i očekuje definitivan datum njihova odlaska iz DR Konga.
Sigurnost UN-ovog osoblja također je pod pitanjem. Njihove žrtve se povećavaju, zbog čega je još 2013. godine Vijeće sigurnosti organizirao intervencijsku brigadu unutar MONUSCO-a, koja ima jedinstvenu ulogu među UN-ovim misijama: ofenzivnu. Naime, čini se kako oružane skupine u istočnom Kongu razumiju samo jezik sile, pa su UN-ovci krenuli pokazivati zube. No, najkrvaviji napad na UN-ove snage igdje u posljednjih 25 godina dogodio se 7. prosinca 2017. godine kada je napadnuta baza u Beniju u Sjevernom Kivuu, u kojima je 15 tanzanijskih vojnika poginulo, a 44 je ranjeno. Budućnost ove misije je stoga nesigurna, a sama misija je grozno podbacila u svojim ciljevima. Nije uspjela riješiti osnovne probleme DR Konga, a proračun misije se svake godine smanjuje. Rusija i Kina ne žele unedogled produživati jačanje misije i čini se da će se smanjiti broj osoblja i financiranje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
