Već neko vrijeme spekulira se kako bi najveći sirijski grad Aleppo mogao biti fokus nove velike eskalacije sukoba. Naime, bitka za grad vodi se još od sredine 2012. no upravo ovih dana preokret je na pomolu - sirijska vojska uspjela je, sporom, ali odlučnom, kampanjom okružiti neprijateljske snage s gotovo svih strana pripremajući time teren za završni udarac.
Zapadni dio grada pod kontrolom je vladinih snaga, dok pobunjenici drže istočni dio grada koji je prije rata brojio i do 2 milijuna stanovnika. Kako je vrijeme prolazilo pobunjeničke snage sve su više izgurale radikalne frakcije, uključujući teroriste poput Al-Nusra Fronta, a i ISIL se već ubacio u dijelove grada.
Stvar je vrlo kompleksna, ne samo vojno, već prije svega politički. Ako bi sirijska vojska zauzela Aleppo to bi bio najveći, a možda i posljednji, udarac pro-zapadnoj pobunjeničkoj koaliciji, tzv. FSA, u koju je Zapad, prije svega SAD i njegovi partneri u regiji, do sada uložio velik novac.
S druge strane, samo je pitanje dana kada će ostatke tzv. "umjerene opozicije" u potpunosti progutati i asimilirati Al-Nusra Front i ISIL. Isplati li se anti-Assad koaliciji prepustiti najveći sirijski grad teroristima? Donedavno bi možda čak i prihvatili takav scenarij. Koliko god to uznemirujuće zvučalo, nitko ne može poreći činjenicu da se gotovo 3 godine računalo na najgore aktere da odrade rušenje režima u Damasku. To je nastavak sulude politike koja je poharala Libiju 2011. da bi tu zemlju danas ostavila u potpunom kaosu i bezvlašću.
U slučaju Sirije SAD je uložio znatan novac u podupiranje oružane opozicije da bi danas morali izdvajati još i veći novac na zaustavljanje ISIL-a (američki zračni napadni koštaju više milijuna USD dnevno, a trošak se povećava). Svi koji realno promatraju razvoj sukoba na terenu u Siriji znaju da je jednostavno nemoguće očekivati da će nekakva "umjerena" frakcija moći zadržati Aleppo tako da bitka za taj grad može imati samo dva scenarija: pobjedu vojske ili pobjedu radikalnih ekstremista. Realno gledajući, scenarij je samo jedan u ovom trenutku - pobjeda vojske.
Kome to ne odgovara? Onima koji su ideološki najbliži ekstremnim frakcijama sirijske opozicije (zvati je uopće "sirijskom" je krajnje kontroverzno znajući da ekstremisti u većini slučajeva stižu izvana), a to je u kontekstu sukoba u Siriji prije svega Turska. Naime, Turska najglasnije prosvjeduje protiv američkog vojnog angažmana protiv ISIL-a, dok su se drugi američki saveznici u regiji ipak, u većoj ili manjoj mjeri, "pokorili" zahtjevima SAD-a. Naravno da jedan Katar nikada neće biti autentičan član anti-ISIL koalicije, no Washington možda eventualno može natjerati Dohu da bar smanji potporu za iste, s Turskom je pak druga priča.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
