Već neko vrijeme spekulira se kako bi najveći sirijski grad Aleppo mogao biti fokus nove velike eskalacije sukoba. Naime, bitka za grad vodi se još od sredine 2012. no upravo ovih dana preokret je na pomolu - sirijska vojska uspjela je, sporom, ali odlučnom, kampanjom okružiti neprijateljske snage s gotovo svih strana pripremajući time teren za završni udarac.
Zapadni dio grada pod kontrolom je vladinih snaga, dok pobunjenici drže istočni dio grada koji je prije rata brojio i do 2 milijuna stanovnika. Kako je vrijeme prolazilo pobunjeničke snage sve su više izgurale radikalne frakcije, uključujući teroriste poput Al-Nusra Fronta, a i ISIL se već ubacio u dijelove grada.
Stvar je vrlo kompleksna, ne samo vojno, već prije svega politički. Ako bi sirijska vojska zauzela Aleppo to bi bio najveći, a možda i posljednji, udarac pro-zapadnoj pobunjeničkoj koaliciji, tzv. FSA, u koju je Zapad, prije svega SAD i njegovi partneri u regiji, do sada uložio velik novac.
S druge strane, samo je pitanje dana kada će ostatke tzv. "umjerene opozicije" u potpunosti progutati i asimilirati Al-Nusra Front i ISIL. Isplati li se anti-Assad koaliciji prepustiti najveći sirijski grad teroristima? Donedavno bi možda čak i prihvatili takav scenarij. Koliko god to uznemirujuće zvučalo, nitko ne može poreći činjenicu da se gotovo 3 godine računalo na najgore aktere da odrade rušenje režima u Damasku. To je nastavak sulude politike koja je poharala Libiju 2011. da bi tu zemlju danas ostavila u potpunom kaosu i bezvlašću.
U slučaju Sirije SAD je uložio znatan novac u podupiranje oružane opozicije da bi danas morali izdvajati još i veći novac na zaustavljanje ISIL-a (američki zračni napadni koštaju više milijuna USD dnevno, a trošak se povećava). Svi koji realno promatraju razvoj sukoba na terenu u Siriji znaju da je jednostavno nemoguće očekivati da će nekakva "umjerena" frakcija moći zadržati Aleppo tako da bitka za taj grad može imati samo dva scenarija: pobjedu vojske ili pobjedu radikalnih ekstremista. Realno gledajući, scenarij je samo jedan u ovom trenutku - pobjeda vojske.
Kome to ne odgovara? Onima koji su ideološki najbliži ekstremnim frakcijama sirijske opozicije (zvati je uopće "sirijskom" je krajnje kontroverzno znajući da ekstremisti u većini slučajeva stižu izvana), a to je u kontekstu sukoba u Siriji prije svega Turska. Naime, Turska najglasnije prosvjeduje protiv američkog vojnog angažmana protiv ISIL-a, dok su se drugi američki saveznici u regiji ipak, u većoj ili manjoj mjeri, "pokorili" zahtjevima SAD-a. Naravno da jedan Katar nikada neće biti autentičan član anti-ISIL koalicije, no Washington možda eventualno može natjerati Dohu da bar smanji potporu za iste, s Turskom je pak druga priča.
Turska vlast na čelu s predsjednikom Erdoganom smatra da još uvijek može inzistirati na svojim agendama u Siriji, čak i kada se one počinju kositi s američkima. Što to znači za Aleppo? To znači da određeni akteri neće tek tako dopustiti da sirijska vojska oslobodi grad, jer to bi bio i njihov poraz. SAD si čak i može tako nešto dopustiti, njihov "spin" već je izveden, oni su svoj angažman okrenuli protiv ISIL-a.
Problem će u SAD-u biti nova republikanska dominacija Kongresom, točnije - povratak "jastreba" Johna McCaina koji nema ništa od manifestirane fleksibilnosti predsjednika Obame. S druge strane, upravo taj Kongres je prošle godine blokirao samog Obamu u jednoj krajnje neizvjesnoj situaciji oko potencijalnog bombardiranja Sirije (mnogi Republikanci su tada bili protiv, mada ne i McCain, on je uvijek "za" kada se povede rasprava o bombardiranju bilo čega).
Ipak, Turska je još uvijek puno veći problem jer iz Ankare šalju vrlo prijeteće signale, pa se tako sve intenzivije govori i o mogućoj invaziji Sirije. Ako se to desi, povod će biti jasan, spriječiti poraz militanata u Aleppu. Trenuci pred odlučujuće krajeve bitaka uvijek su presudni. Od kineskog ulaska u Koreji 50-ih godina do većeg ruskog angažmana oko Donbasa ove godine, uvijek pred "pad" ili "oslobađanje" (kako tko gleda) nekog velikog grada mogu se očekivati vanjski angažmani.
Turska još uvijek nije spremna na neki veći potez odobrenja SAD-a, no taj stav bi se mogao vrlo lako promijeniti u trenutku kada sirijska vojska počne ulaziti u istočni Aleppo. Ne samo turski, već i američki stav.
Detalje ove vrlo kompleksne situacije odlično je opisao jedan od ključnih ljudi u sirijskoj Vladi, ministar vanjskih poslova Walid al-Muallem koji ističe kako je Damask itekako svjestan nadolazećih opasnosti i činjenice da ovaj period bez direktne konfrontacije na razini država možda neće još dugo potrajati. Zato Sirija i glasno poziva Rusiju da se odvaži i dostavi im sve što bi moglo biti korisno za obranu, uključujući i toliko često spominjani protuzračni obrambeni sustav S-300 (koji bi Siriji dobro došao i kao "psihološka" obrana). Kada će do te eskalacije doći? Teško je reći, ali kako i sam Muallem ističe, Sirija je spremna braniti se protiv svih vanjskih agresora, uključujući i Tursku i SAD (vidi: Sirija uskoro očekuje ruski S-300 i drugo napredno oružje, spremna voditi rat i s Turskom i SAD-om ako treba - ministar vanjskih poslova Walid al-Muallem dao veliki intervju za libanonski list i odgovorio na sva ključna pitanja i nedoumice).
Priče o primirju
Naizgled se čini kako Sirija jednostavno neće moći izbjeći ovu nadolazeću eskalaciju, jer sigurno neće pustiti Aleppo sada kada ga već imaju u šaci, a to će imati posljedice.
Izgleda kako su toga već poprilično svjesni svi te je na tu temu danas dat jedan novi prijedlog, a stiže iz UN-a. Naime, aktualni specijalni UN-ov izaslanik za Siriju, Staffan de Mistura, predložio je uspostavu "lokalnih primirja" na prostoru Aleppa. Cilj bi bio prekid sukoba i dostava humanitarne pomoći. De Mistura je ideju direktno predstavio sirijskom predsjedniku, Basharu al-Assadu, za vrijeme susreta u Damasku, njegovog drugog posjeta glavnom gradu Sirije otkako se nalazi na ovoj poziciji od srpnja ove godine.
Danas su iz ureda sirijskog predsjednika javili kako UN-ov prijedlog "valja razmotriti", a za vrijeme sastanka predsjednik Assad je naglasio važnost "povratka sigurnosti u Aleppo".
U prijedlogu UN-a se spominju prekidi vatri putem tzv. "proširujućih zamrznutih zona". Na nekim drugim mjestima u Siriji ova metoda se pokazala uspješnom te su sukobi uspješno zaustavljeni bez "bitke do kraja", mada je pomalo optimistično očekivati da bi se takav proces mogao olako implementirati na Aleppo zbog niza faktora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
