Ruski i sirijski izvori tvrde da je vođa terorističke organizacije Daeš (ISIL) Abu Bakr al-Bagdadi ubijen zajedno s još tridesetak visokih dužnosnika ove skupine prilikom zračnog napada na Raku u Siriji. Njegova smrt još nije potvrđena, ali rusko Ministarstvo obrane provjerava sve podatke oko ovog napada. Ruski vojni zrakoplovi Su-34 i Su-35 izvršili su ovaj napad 28. svibnja. U izjavi Ministarstva obrane stoji da je napad izvršen nakon što se saznalo da će se visoki dužnosnici Daeša okupiti kako bi raspravili plan o izlasku militanata iz Rake prema tzv. južnom koridoru bijega. Navodno je i sam Abu Bakr bio prisutan na tom sastanku, a među ostalim ubijenima su emir Rake Abu al-Hadži al-Masri, emir Ibrahim al-Naef al-Hadž koji je kontrolirao područje od Rake do es-Sohne, te šef sigurnosti Daeša Sulejman al-Sava.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je rekao da ne može u potpunosti potvrditi smrt čelnika Daeša, te je naglasio da su američki partneri dobili informaciju o vremenu i mjestu napada. Ni ta strana nije još u mogućnosti potvrditi informaciju o Bagdadijevoj smrti. Sirijske demokratske snage, američki saveznik u Siriji, napominje da je ruski napad izvršen samo nekoliko dana od njihovog konačnog napada na grad te da nema logičnog objašnjenja zašto bi Bagdadi ostao okružen neprijateljima kad je mogao pobjeći. Prema njihovim informacijama, Bagdadi se kreće u području između Deir al-Zora i Iraka. Dodatnu je zbrku napravio Damask otkuda stiže vijest da je sirijska vojska ubila Bagdadija zajedno s još desetak visokih čelnika. Ipak, na kraju su se i Moskva i Washington i Damask složili da nitko ne može potvrditi smrt Bagdadija.
Vijest o njegovoj pogibiji će zasigurno mnoge obradovati, ali osim što nema radovanja smrti ni kod najgoreg neprijatelja, njegov odlazak s lica Zemlje neće utjecati mnogo na borbu protiv terorizma općenito ili Daeša posebno. Daeš se kao organizacija znatno razlikuje od one koju je najavio Bagdadi u Mosulu, kada je posljednji put i viđen snimljen na televiziji. Posljednju audio poruku pustio je u studenom prošle godine kada je pozvao svoje borce da drže pozicije protiv nadiruće iračke vojske u Mosulu. Međutim, on više nije tada bio u Mosulu, ostavio je svoje borce na cjedilu i svoj grad odakle je počeo krvavi pohod. Njegov kukavičluk je čak doveo do propitivanja nije li Bagdadi već ubijen ove zime, negdje u pustinjama sirijsko-iračkog pograničnog područja.
I dok će se Iračani i Sirijci, kao i mnogi drugi veseliti toj vijesti, dodatno veselje će biti prisutno u krugovima al-Kaide. Naime, na terenu postoji jasna borba raznih inačica al-Kaide i Daeša, te je al-Kaida već dugo vremena u pokušaju vraćanja svoje stare slave i prvog mjesta u transnacionalnim terorističkim vodama. Za razliku od Daeša, koji bi se mogao raspasti kao jedna organizacija nakon što se skrši njegova iračko-sirijska okosnica, al-Kaida je tijekom godina postala institucionalizirana organizacija u kojoj je moguće predvidjeti prijenos ovlasti i upravljanja. Daeš se ionako nije širio sam, već su druge, manje terorističke organizacije odlučile pristupiti Daešu i time proširiti snagu svog vlastitog djelovanja. U slučaju smrti Bagdadija i rušenja baze u Mosulu i Raki, ponovno bi se mogle osamostaliti grupacije kao što su Boko Haram, al-Šabab, Džajš al-Makdis i druge.
Ali kada je ubijen Osama bin Laden 2011. to nije pokopalo al-Kaidu. Došlo je tek do manje krize oko preuzimanja vodstva, ali ona nije prijetila opstojnosti al-Kaide jer je već Osama bin Laden postavio niz suradnika na razna čelna mjesta organizacije i tako uspostavio sustav prenošenja vlasti. Taj sustav je djelovao i al-Kaida je nastavila djelovati kao jedna globalna, ali strukturirana skupina. Dapače, al-Kaida sama ne treba djelovati geografski već putem svojih suradnika može biti prisutna u svim dijelovima svijeta. Daeš, međutim, nije centralizirao svoj 'kalifat' već je pozivao strane borce na davanje lojalnosti Abu Bakru i samo njemu. Daeš je trošio svoje resurse na držanje zemljopisnog područja i u svemu se ponašao kao da djeluje u nekom zamišljenom srednjovjekovnom obliku ratovanja. Bagdadijevo obećanje stvaranja kalifata nije bilo istovjetno onom obećanju al-Kaide. Daeš je napravio kalifat odmah u spektakularnoj pobuni protiv iračke države, umjesto da bude oprezan i vodi dugoročnu igru koja će završiti stvaranjem snažnijeg i globalnijeg kalifata al-Kaide.
Sav taj tijek razvoja u sebi nosi klicu vlastite propasti. Daeš je postao poznat po svojoj silovitosti, očitim i dokazanim financiranjem iz Saudijske Arabije, te osmišljenom sadizmu. Lojalnost je položena isključivo i samo Abu Bakru al-Bagdadiju osobno. On je osmislio kalifat, on ga je stvorio, izgradio ga je, a njegovim odlaskom će se ta ideja rasuti. Bez kalifata, bez tzv. Islamske države, Daeš se vraća svojim začecima, svojoj Al-Kaidi u Siriji i na Levantu, ogranku koji se usprotivio Ajmanu al-Zavahiriju, čelniku al-Kaide, i počeo graditi svoj vid terorističke bojne. Bez iznenadnog širenja i uspostave teritorijalne uprave, Daeš se ne razlikuje ni po čemu od al-Kaide; dapače, postaje slabiji i lokalniji.
Ali sve to ne znači da će Daeš nestati ili da neće više djelovati. Prestat će postojati snažan poriv priključenja organizaciji pod čelništvom jednog vođe i samoproglašenog kalifa, ali sam terorizam je daleko od svog kraja. Sam Abu Bakr gotovo sigurno nikada nije bio važan u operativnom vođenju Daeša. To su činili drugi čelnici, među njima posebno Abu Muhamad al-Adnani koji je ubijen u kolovozu prošle godine i čija je smrt odmah pokazala značaj gubitka visokopozicioniranog predvodnika. Jedina realna mogućnost 'nestanka' Daeša bila bi u obliku povratka u al-Kaidu. Ajman al-Zavahiri bi zasigurno podržao takvu ideju, osobito u trenutcima kada sirijski selefijski pokreti, pa i teroristička organizacija Džabhat Fatah al-Šam, pokušavaju ostvariti političku legitimnost u Siriji i naći se za stolom kada će se raspravljati o budućoj sirijskoj državnoj upravi.
I najzad, samim ubojstvom Bagdadija neće biti zatrta cjelokupna vehabitsko-takfiristička ideologija, koja izranja iz Saudijske Arabije i njezine potpore najradikalnijim i najekstremnijim pokretima. Sve dok će se skladno financirati takav radikalizam, odnosno dok će Zapad plesati ples smrti sa Saudijskom Arabijom, Daeš, al-Kaida i sva druga imena nastavit će djelovati po cijelome svijetu, utjerujući strah na kojemu debelo zarađuje oružana industrija i zapadne vlade pogođene sve većom apatijom građana i izbornom nelegitimnošću.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.