Termin realpolitik može označavati nešto dobro i nešto loše, ovisno o tome u kojem povijesnom kontekstu takav pristup promatramo. U ovom našem vremenu, kada su tenzije izrazito visoke, naročito na onim najvišim "Istok-Zapad" instancama (a iste su uvijek i potencijalno najopasnije), postoji konkretna potreba za realpolitik pristupom, ali kakvim?
No, prije svega, što je zapravo realpolitik? Termin dolazi od njemačke riječi za realističnu ili stvarnu politiku. Realpolitik je zapravo politika diplomacije koja se bazira na nekim konkretnim argumentima kao što su materijalni faktori, interesi i potencijalno obostrana rješenja. U suštini realpolitik je čista kontradikcija ideologiji, ali i moralnim i etičkim argumentima.
Realpolitik je i kontradikcija raznim utopijama, potezima koji se vode radi ideoloških predispozicija, a ne "zdravorazumski".
Jedan od istaknutih zagovornika realistične međunarodne politike bio je britanski ljevičar i liberalni realist, Edward Hallett Carr. Za njega realizam je bio nešto krajnje jednostavno - koncept u kojem ne postoji moralna dimenzija, već ono što je uspješno, je pravo, a ono što je neuspješno je pogrešno.
U vrijeme Ruskog građanskog rata, nakon Oktobarske revolucije, Carr nije odobravao Churchillov anti-boljševički stav i potporu za Bjelogardijce upravo na temelju realpolitik pristupa shvaćajući kako će Rusija vrlo vjerojatno postati velika svjetska sila pod vodstvom Boljševika. Dakako, bio je u pravu.
Realpolitik je pristup usko vezan uz filozofiju političkog realizma, no ne baš sasvim. Nadalje, bitno je diferencirati što termin realpolitik znači kod nas u Europi, a što u SAD-u, jer postoji razlika. Realpolitik pristup u SAD-u najčešće je sinonim za politiku moći, ideju da nacija treba koristiti svoju silu kako bi osigurala svoje nacionalne interese, naročito kada govorimo o resursima. Europski realpolitik je nešto drugo, koncept "realnog" gledanja na međunarodne odnose, pokušaj njihovog objektivnog objašnjavanja, pa u konačnici i tendencija da se što uspješnije predvide događaji koji će tek uslijediti u domeni međunarodnih odnosa.
Naravno, zbog činjenice da je realpolitik lišen ideoloških i moralnih komponenti, sam pristup se ponekad prikazuje kao nešto negativno, lišeno uvjerenja. No, opet se postavlja pitanje za koga je to negativno i u kojem kontekstu? Realpolitik je svakako bila vrlo negativna riječ u eri istaknutih ideologija, primarno komunističke ideologije gdje su optužbe za revizionizam i nedosljednost sijevale sa svih strana unutar globalne socijalističke scene.
Primjerice, Mao Ce-tunga se kritiziralo da se bavi realpolitikom - albanski komunistički vođa Enver Hoxha žestoko je kritizirao njegovu "teoriju o tri svijeta" ističući kako ista uopće nema ideološku osnovu kada se Kina počela okretati Zapadu umjesto SSSR-u.
Dakako, činjenica da se realpolitik nastoji oslanjati na "razumno" i "realno" rješenje ne znači da će ovakav pristup uvijek biti učinkovit, štoviše, može potencijalno biti i katastrofalan. U suštini oslanjanje na bilo kakav jedinstveni pristup, kada je riječ o izuzetno kompleksnoj prirodi međunarodnih odnosa, krajnje je opasno. Nema dvojbe kako je realpolitik važna komponenta, u današnjem svijetu naročito (jer deficit istoga je znatan, ali to ne znači da je ideološka strana zanemariva.
Jedan od istaknutih primjera u novijoj povijesti kada se realpolitik pokazao katastrofalno lošim pristupom je pokušaj ugađanja Adolfu Hitleru neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Tadašnji britanski premijer Neville Chamberlain pristao je na to da se Hitleru prepuste Sudeti (široka čehoslovačka pogranična regija, gotovo oko cijele zemlje, u kojoj su većinom živjeli Nijemci). Chamberlain je mislio, "realpolitično", da će na taj način spriječiti rat. To se, kako i znamo, pokazalo potpuno pogrešnom prognozom.
To definitivno nije realpolitik koji je potreban današnjem svijetu, štoviše, "Chamberlainov realpolitik" je nešto što upravo vodi današnji svijet u dodatnu vanjskopolitičku krizu. Naravno, ako ćemo se baviti povijesnim komparacijama, tko je danas tko? Tko je Chamberlain, a tko Hitler?
Za neke je cijela Europa Chamberlain dok je Putin Hitler. Takve komparacije vuku se zbog Krima koji za neke predstavlja Sudete 21. stoljeća. Prigodno je i ne čudi da su ovakve komparacije dobile maha, mada nije baš sasvim točno. Sudeti su predani Hitleru koji je već pokazivao svoju teritorijalnu glad i ekspanziju kao i ekstremnu ideologiju dominacije. Hitlera se htjelo nakratko zadovoljiti jednim manjim teritorijem, naivno vjerujući da će to biti dovoljno.
Krim Rusiji nitko nije baš dao, ako ćemo biti iskreni, ona ga je ugrabila sama u trenutku kojeg nije stvorila ona, već njeni rivali. Poanta nije zagovarati da li je to bio opravdan ili neopravdan potez, no objektivno gledano Krim nisu novi Sudeti. Bio bi, da je Rusija odjednom počela vojno prijetiti Ukrajini i da je onda Europa, misleći više ne sebe, "darovala" Krim Rusiji kako bi im zadovoljili apetite. To, kao što i znamo, nije bio slučaj. Ruska akcija je zapravo reakcija u trenutku destabilizacije Ukrajine, ali Rusija nije ta koja je Ukrajinu destabilizirala. To znači se rusku aneksiju Krima može kritizirati do mile volje, ali komparirati tu epizodu sa Sudetima je, u najmanju ruku, pogrešno s predumišljajem.
Ako bismo se bavili preslikavanjem Chamberlainovog realpolitika na današnje doba, mogli bismo stvar sagledati iz jednog potpuno drugog kuta gledišta, što je opet nezahvalno, ali možda čak ima i više logike. Nisu li možda "Sudeti 21. stoljeća" Libija? Što god danas pričali, stječe se dojam da je Libija žrtvovana kako bi se udovoljilo američkim političkim ambicijama, širenju tzv. "Arapskog proljeća". No, odmah nakon Libije na red je došla i Sirija, što pokazuje da se takav realpolitik ponovno pokazao lošim pristupom.
Nisu Europa i Zapad Neville Chamberlain, već su to puno prije Rusija i Kina koje puštaju da im geopolitički rivali ulaze sve dublje u sferu interesa (zapravo je pomalo pretenciozno i suviše "politički korektno" govoriti o nekakvoj množini kada je jasno da je pravi rival samo jedan, SAD).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
