Analiza: U novom aranžmanu Washington-Bruxelles-Kijev Rusija sve jasnije vidi svoj put do pobjede koja nadilazi rat u Ukrajini
U trenutku kada američki predsjednik Donald Trump objavljuje plan da Sjedinjene Države preko NATO‑a prodaju oružje Ukrajini – a račun, kaže, prepuštaju Europi – u Moskvi se odvija gotovo refleksna reakcija. Nije to više samo diplomatsko negodovanje; bivši predsjednik i zamjenik predsjednika Vijeća za sigurnost Dmitrij Medvedev poručuje kako će se "udarci po ciljevima u takozvanoj Ukrajini, uključujući Kijev, provoditi sve žešće". Takav ton potvrdio je da Kremlj novoameričku inicijativu čita prije svega kao najavu eskalacije, ne kao poziv na pregovore koje Trump deklarativno zagovara.
Bruxelles je, gotovo sinkronizirano s Washingtonom, lansirao 18. paket sankcija – ovaj put dodatno zahvaćajući rusku energetiku, financijski sektor i čak zabranjujući svaku buduću upotrebu plinovoda Sjeverni tok. Međutim, signal poslan iz Moskve nije ni panika ni uzmak, nego čvrsta poruka o stečenom "imunitetu" na sankcijski pritisak. Dok europski čelnici traže formulu kako podmiriti oba računa – onaj američkih isporuka i onaj vlastitih gubitaka od zabrane ruskog plina – ruska je država, kako god to Zapad opisivao, uspostavila alternativne putove trgovine, osiguranja i financija na Istoku.
Medvedevova retorika – pojačanje napada, nevezivanje za EU, trajna "demilitarizacija" ukrajinskog prostora – nije samo unutarnji politički stav. Ona odražava strateški zaključak da Trumpova "ponuda" nije mirovna, nego čisto transakcijska: Amerika zadržava profit i svoju vojno‑industrijsku bazu na visokoj temperaturi, a europske države preuzimaju rizik i račun. Takav poredak interesa Moskvi otvara prostor da se još snažnije politički odmjeri s Bruxellesom, znajući da EU gubi privilegiranu američku potporu i u praksi postaje financijski sponzor rata.
Na terenu, međutim, dinamiku sve manje određuju konvoji tenkova ili topničke baterije, a sve više rojevi dronova. Ukrajinski zapovjednici, navode da su bespilotne letjelice izjednačile nekoć goleme razlike u ljudstvu i oklopu. No ruska vojska, brže no što se u zapadnim izvješćima priznaje, prilagodila se: umjesto kolona, šalju se male jurišne skupine na motorima, uz masovni nadzor i kamikaze‑dronove. U praksi, rat se pretvara u maraton iscrpljivanja u kojem su industrijski kapaciteti, a ne samo bojišnica, ključno oružje.
Kremlj je tu lekciju svladao: u savezništvu s Iranom i Kinom, ali i vlastitom brzorastućom dron‑industrijom, Rusija uspijeva nadoknaditi tehnološki jaz iz 2022. godine. EU istodobno, pod američkim pritiskom, nastoji dići proizvodnju streljiva, no suočena je s neravnopravnim uvjetima: energent koji joj pokreće tvornice zabranjuje vlastitim uredbama. Paradoks je očit: sankcioniranjem plina Bruxelles reže granu na kojoj sjedi njegova obrambena proizvodnja, dok Washington prodaje projektile po punoj cijeni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
