Analiza - totalni rat iscrpljivanja: Potpora za Ukrajinu se snažno oporavila, ali Rusija sluti da je to zadnji zamah garniture na odlasku

Potpora za Ukrajinu bila je neko vrijeme u popriličnoj krizi, naročito dok se čekalo hoće li američki Kongres odobriti paket u iznosu od nekoliko desetaka milijardi USD za oružje i financiranje ukrajinske države. Kako to obično i biva kad SAD u nečem posustaje Europa se obično nadovezuje. Iako nitko od ukrajinskih europskih saveznika nije spominjao ništa takvog javnog, osjetilo se da postoje određene kočnice. Jasno, malo tko u Europi se želi "zaletjeti" s intenzivnom potporom prema Kijevu ako SAD, kao svojevrsni osiguravatelj, nije uključen.

Iznimka je bio francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je u vrijeme političke krize u američkom Kongresu počeo spominjati čak i mogućnost slanja zapadnih trupa u Ukrajinu. No, to ga je skupo koštalo i zasigurno je imalo ulogu u vrlo lošem rezultatu njegove stranke na prošlotjednim izborima za EU parlament, a dovelo je do znatnog jačanja desnice.

Dok je izgledalo da bi Ukrajina mogla ostati bez glavne američke pomoći Rusija je iskoristila situaciju za otvaranje novog fronta u ukrajinskoj regiji Harkov. Ipak, sudeći prema zadnjim danima, u tu akciju upustili su se prekasno, a američko oružje uskoro je počelo stizati i čini se da je pomoglo u zaustavljanju njihovog napretka. Svakako je pomoglo i u revitalizaciji morala ukrajinskih snaga koje ponovno osjećaju da je zapadni svijet čvrsto uz njih.

Sad, kad je kriza prevladana, čini se da ponovno jača potpora za Ukrajinu. Naime, danas je održan prvi dan sastanka G7 u Italiji. Lideri su sastavili paket kredita za Ukrajinu, koristeći se kamatama od ruske zamrznute financijske imovine na Zapadu, u iznosu od oko 50 milijardi USD.

Drugu godinu u nizu u društvu lidera G7 zemalja je i ukrajinski predsjednik, Volodimir Zelenski. Danas potpisuje čak dva dugoročna sigurnosna sporazuma, jedan sa SAD-om, jedan s Japanom. Spomenimo pritom kako su se odnosi između Moskve i Tokija poprilično srozali nakon što je Japan zauzeo čvrsto pro-ukrajinski stav, za razliku od većine drugih azijskih zemalja koje su neutralne.

"Ima puno posla za obaviti, ali sigurna sam da ćemo u ova dva dana moći voditi rasprave koje će dovesti do konkretnih i mjerljivih rezultata", rekla je talijanska premijerka Giorgia Meloni svojim gostima na početku sastanka u luksuznom hotelskom resortu u južnoj talijanskoj regiji Puglia.

Tehnički detalji novog velikog zajma za Ukrajinu bit će finalizirani u nadolazećim tjednima, rekao je diplomatski izvor. Neimenovani izvor navodi kako će i dodatni novac stići krajem ove godine. Naime, SAD je pristao sam osigurati do 50 milijardi dolara, ali bi se taj iznos mogao značajno povećati jer su druge zemlje najavile svoje sudjelovanje.

Cilj sporazuma bio je osigurati da može trajati godinama bez obzira na to tko je na vlasti u bilo kojoj od zemalja G7. Dakako, ovo je još jedna mjera kojom se ukrajinski saveznici nastoje osigurati u slučaju da se na američkim predsjedničkim izborima ove godine na vlast vrati Donald Trump. No, pitanje je koliko čvrsto mogu postaviti ove nove sporazume bez da ih Trump, ako bi to poželio, ne raskine. Dovoljno je sjetiti se koliki je trud uložen u stvaranje nuklearnog sporazuma s Iranom, dok je Barack Obama bio na vlasti (a Joe Biden je bio potpredsjednik), no Trump je ipak iz istog jednostrano izašao 2018. godine. Druge zemlje su ostale, no po izlasku SAD-a sam sporazum više nije vrijedio puno.

Dakako, pitanje promjene vlasti danas je nešto što možda i najviše brine Kijev. U datom trenutku izgleda kao da je cijeli zapadni svijet na strani Ukrajine, ali to je nešto što se može relativno brzo drastično promijeniti. Zapravo, domaćin G7 summita, talijanska premijerka Giorgia Meloni, jedina je na današnjem skupu koja može mirno nastaviti s političkim upravljanjem, nakon značajne pobjede na EU izborima prošle nedjelje, dok svim njenim današnjim gostima pozicija i moć itekako "vise".

To se odnosi na lidere Sjedinjenih Država, Japana, Francuske, Njemačke, Britanije i Kanade. Iako će u nekim zemljama odnos prema Ukrajini ostati isti tko god da dođe na vlast, primjerice u Britaniji, u predstojećem periodu moguće su velike promjene u ključnim saveznicima kao što su SAD, Francuska i Njemačka.

Iz ruske perspektive ovo već predstavlja jednu konstantu na koju se Moskva navikla - čekanje. Zapravo izgleda kao da je ruski plan voditi rat sve dok se eksterni uvjeti po pitanju samog rata ne promijene. Šef ruske dume, Vjačeslav Volodin, nakon EU izbora poručio je: "Očito je da se Macron i Scholz drže na vlasti sa zadnjim snagama koje su im ostale".

Rusija strpljivo čeka na promjene koje će ići njoj u korist, no pitanje je koliko je to pametna strategija pogotovo kad se pogleda sličan pristup unatrag. Rusija je očekivala "reset" u odnosima s Amerikom za vrijeme Trumpa, ali to se nije dogodilo. Kasnije kad je Biden došao na vlast Putin se sastao s njim u Ženevi 16. lipnja 2021. te je u jednom trenutku izgledalo da bi se napetosti mogle donekle smiriti, no takav dojam nije potrajao dulje od njihove zajedničke novinske konferencije tog dana. Kasnije iste godine Putin je dao američkom kolegi ultimatum - da prihvati da Ukrajina neće biti NATO članica. Biden je to odbio učiniti i u veljači iduće godine počinje ruska invazija i rat koji još uvijek traje.

Jučer, pred današnji početak G7 summita u Italiji, SAD su najavili znatno širenje sankcija protiv Rusije, ali iste će ciljati i brojne subjekte koji posluju s Rusijom. Ranije je SAD ciljao kompanije koje bi mogle imati veze s ruskom vojskom, po pitanju nabave opreme ili dijelova koje ruska vojska koristi za proizvodnju oružja. Sad se pak sama ideja sankcija širi na način da SAD nastoji ciljati i subjekte koji jednostavno posluju s Rusijom jer se to smatra "podupiranjem ruske ekonomije". Konkretno se ciljaju kineske kompanije. Hoće li to imati utjecaja? Vjerojatno hoće. Kineske banke, naročito one manje, do sad su uvijek nastojale izbjegavati situacije da budu meta sekundarnih sankcija.

Također se cilja i na rusku financijsku infrastrukturu, u pokušaju da se ograniči količina novca koja teče u i iz Rusije. Ubrzo nakon što su sankcije objavljene, moskovska burza objavila je da će obustaviti transakcije u dolarima i eurima.

SAD je inače sankcionirao više od 4000 ruskih tvrtki i pojedinaca od početka rata, u nastojanju da zaustave dotok novca i naoružanja u Rusiju. Unatoč tome, nove tvrtke neprestano se pojavljuju dok Rusija pokušava preurediti opskrbne lance. Zapravo riječ je o igri "mačke i miša", a do sad se pokazalo da SAD ne može olako blokirati rusku ekonomiju koja uporno nalazi nove i alternativne načine kako ostati i funkcionalna i na visokoj razini.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.