Predsjednik Južnog Sudana, Salva Kiir, jučer je naredio pokretanje policijskog sata od sumraka do zore na ulicama glavnog grada Jube. Odluku je donio nakon eskalacije oružanog sukoba u glavnom gradu u kojem su sudjelovali pobunjeni vojnici lojalni bivšem potpredsjedniku koji je očito pokušao preuzeti vlast silom. Izbio je sukob između vojnih frakcija koji dodatno naglašava nestabilnost u najmlađoj zemlji svijeta. Informacije govore kako je pokušaj državnog udara orkestrirao svrgnuti južnosudanski potpredsjednik Riek Machar. Sukobi se šire gradskim četvrtima i izvan glavnog grada - prema zadnjim informacijama deseci su ubijeni, ima na stotine ranjenih, a tisuće stanovnika nastoje se skloniti u UN vojne baze.
Podsjetimo, Južni Sudan je proglasio neovisnost od Sudana 9. srpnja 2011. nakon referenduma koji je prošao s 98,83% glasova za odvajanje. Država je primljena u UN, Afričku Uniju, a u srpnju 2012. potpisali su Ženevsku Konvenciju. No, od proglašenja neovisnosti u zemlji traje unutarnji sukob. Trenutačni glavni grad je Juba, no planira se kako će u budućnosti novi glavni grad biti centralni grad Ramciel. Južni Sudan graniči s Republikom Sudan na sjeveru, Kenijom na jugoistoku, Ugandom na jugu, Demokratskom Republikom Kongo na sjeveru, Srednjoafričkom Republikom na zapadu i Etiopijom na istoku. Na prostoru Južnog Sudana nalazi se veliko močvarno područje po nazivu Sudd, formirano od Bijelog Nila. Nekoć je cijeli Sudan bio dio Egipta za vrijeme dinastije Muhammeda Alija. Kasnije dolazi pod anglo-egipatsku upravu te 1956. proglašava neovisnost. Autonomna regija Južnog Sudana formirana je 1972. nakon kraja prvog Sudanskog građanskog rata. Desetak godina kasnije izbija novi građanski rat koji je završio 2005. Šest godina kasnije Južni Sudan na referendumu postaje nova država.
Problemi s kojima se danas suočava Južni Sudan su veliki - kao prvo, većina naftnih resursa nekadašnjeg jedinstvenog Sudana nalazi se na njihovom prostoru. Južni Sudan ima oko 10 milijuna stanovnika, dok (sjeverni) Sudan ima oko 37 milijuna. Oko 97% stanovnika (sjevernog) Sudana su Muslimani, većinom (oko 70%) Arapi. Južni Sudan je pak sastavljen od preko 60 autohtonih etničkih skupina, službeno je priznato preko 60 jezika, dok su većina stanovnika Kršćani ili imaju tradicionalna vjerovanja (često se zapravo radi o amalgamaciji jednog i drugog), dok je Muslimana svega oko 6%. Bez da ulazimo dublje u povijest ove regije, već ovi podaci nam govore kako se radilo o prostoru koji je bio izuzetno sklon sukobima na temelju etničkih i religijskih podjela.
Na pitanje zašto se ovako različito stanovništvo sjevera i juga našlo u zajedničkoj zemlji, nije teško predvidjeti odgovor - kolonijalna politika, u ovom konkretnom slučaju britanska kolonijalna politika. Globalna politika također je...
Podsjetimo, Južni Sudan je proglasio neovisnost od Sudana 9. srpnja 2011. nakon referenduma koji je prošao s 98,83% glasova za odvajanje. Država je primljena u UN, Afričku Uniju, a u srpnju 2012. potpisali su Ženevsku Konvenciju. No, od proglašenja neovisnosti u zemlji traje unutarnji sukob. Trenutačni glavni grad je Juba, no planira se kako će u budućnosti novi glavni grad biti centralni grad Ramciel. Južni Sudan graniči s Republikom Sudan na sjeveru, Kenijom na jugoistoku, Ugandom na jugu, Demokratskom Republikom Kongo na sjeveru, Srednjoafričkom Republikom na zapadu i Etiopijom na istoku. Na prostoru Južnog Sudana nalazi se veliko močvarno područje po nazivu Sudd, formirano od Bijelog Nila. Nekoć je cijeli Sudan bio dio Egipta za vrijeme dinastije Muhammeda Alija. Kasnije dolazi pod anglo-egipatsku upravu te 1956. proglašava neovisnost. Autonomna regija Južnog Sudana formirana je 1972. nakon kraja prvog Sudanskog građanskog rata. Desetak godina kasnije izbija novi građanski rat koji je završio 2005. Šest godina kasnije Južni Sudan na referendumu postaje nova država.
Problemi s kojima se danas suočava Južni Sudan su veliki - kao prvo, većina naftnih resursa nekadašnjeg jedinstvenog Sudana nalazi se na njihovom prostoru. Južni Sudan ima oko 10 milijuna stanovnika, dok (sjeverni) Sudan ima oko 37 milijuna. Oko 97% stanovnika (sjevernog) Sudana su Muslimani, većinom (oko 70%) Arapi. Južni Sudan je pak sastavljen od preko 60 autohtonih etničkih skupina, službeno je priznato preko 60 jezika, dok su većina stanovnika Kršćani ili imaju tradicionalna vjerovanja (često se zapravo radi o amalgamaciji jednog i drugog), dok je Muslimana svega oko 6%. Bez da ulazimo dublje u povijest ove regije, već ovi podaci nam govore kako se radilo o prostoru koji je bio izuzetno sklon sukobima na temelju etničkih i religijskih podjela.
Na pitanje zašto se ovako različito stanovništvo sjevera i juga našlo u zajedničkoj zemlji, nije teško predvidjeti odgovor - kolonijalna politika, u ovom konkretnom slučaju britanska kolonijalna politika. Globalna politika također je...
