Velika je ljaga bačena na Ujedinjene narode, kao ponajvažniju međunarodnu organizaciju, što su dopustili biranje Saudijske Arabije na čelo Odbora za ljudska prava. Ta ljudska prava su dobila time žestoki šamar i poniženje, jer je Saudijska Arabija jedna od najgorih zemalja po svijetu što se tiče ljudskih prava i građanskih sloboda. Ta, to je zemlja u kojoj ženama nije dozvoljeno čak ni da voze automobil! Srećom, ta se krajnja ludost ipak popravlja, nakon što je prijestolonasljednik princ Mohamad bin Salman uspio pokrenuti brojne gospodarske i društvene inicijative koje su naprosto šokirale vehabijsku religijsku elitu. Upravo jer su žene i borci za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji toliko u središtu pozornosti svjetske javnosti, ovaj kraljevski dekret nije mala stvar. Dolazi iznenađujuće nakon što je američki predsjednik Donald Trump posjetio Pustinjsku kraljevinu i entuzijastički rekao na saudijskom ozemlju kako nije došao da drži lekcije. Pa čak ni autokracijama, koje inače Trump često proziva – barem onu iransku. Usporedbe radi, Iran je milenijama naprednija demokracija od Saudijske Arabije.
Što se tiče samoga zakona o vožnji, istina jest da su sada saudijske žene slobodne same voziti automobil. Do sada su se morale oslanjati na vozače, a kako ne mogu s bilo kime izlaziti iz svojih domova, velik broj saudijskih žena se ne može kretati te besposleno sjede u kućama. I dok je ovaj potez uistinu oslobađajući, postoje daleko veće prepreke njihovom autonomnom djelovanju i pokušaju utrživanja svojih novostečenih sloboda. Naime, iako žene mogu voziti, i dalje to ne mogu činiti same. Zakon o skrbništvu, koji nalaže mužu ili muškom rođaku da prati ili dopusti ženama njihove javne aktivnosti, i dalje je na snazi i dalje priječi put boljem razvoju ženske slobode.
Ono što nam se svima čini je točno; Mohamad bin Salman nije u duši reformator, veliki borac za prava saudijskih građana i osloboditelj od prepreka koje nikome drugdje na svijetu, uključujući u islamskim zemljama, niti ne padaju na pamet. Radi se zapravo o prilagođavanju mnogobrojnim tranzicijama saudijskog društva, koje se moraju napraviti ne bi li Saudijska Arabija preživjela kao država. Saudijska Arabija mora postati moderna nacionalna država kako bi u tome uspjela. Naime, ona i dalje djeluje na temelju plemenskih dogovora i izravne autokracije na svim razinama društva. Iako postoje regionalni parlamenti i uprava, oni su samo savjetodavne prirode, tek maska demokratičnosti kakvu sve više zahtijeva vanjski svijet. U provincijama i dalje vladaju prinčevi sa svojim obiteljima, te primaju svoje podanike baš kako je to bilo u Srednjem vijeku. No, i tu saudijska kraljevska obitelj, koja okuplja nekih 200-injak prinčeva, može odlučivati samo u pitanjima gospodarstva, sigurnosti i vanjske politike. Društvena i vjerska pitanja, počesto najvažnija u zemlji, u nadležnosti su vehabitskog visokog klerikalnog vijeća. To je bio dogovor osnivača Saudijske Arabije, Abdulaziza ibn Sauda, koji je zadobio privolu duhovnika time što im je ostavio vjeru i društvo kao autonomna područja odlučivanja.
Sve je nekako prolazilo dok je Saudijska Arabija bila bogata zemlja s neiscrpnim izvorima fosilnih goriva i podrškom zapadnoga svijeta. Nije bilo ni masovnih medija, koji danas, unatoč brojnim cenzurama i zabranama, vrlo lako prodiru u saudijsko društvo. Nije Saudijcima problem što zapadne zemlje vrve raznim oblicima sloboda; poteškoća jest što brojne takve slobode postoje u islamskom svijetu i što su islamski klerici u raznim državama prihvatili takav poredak stvari.
Osim toga, Saudijska Arabija više ne može preživljavati isključivo vezana za izvoz nafte i plina. Država se priprema za poslijenaftno razdoblje, koje bi u načelu potpuno moralo promijeniti društvo na temelju konkurentnosti i kreativnosti domaćeg tržišta. Mohamad bin Salman i njegov otac, kralj Salman, svoj su plan detaljizirali u Viziji 2030, u kojoj se između ostaloga smanjuje broj članova kraljevske obitelji na državnoj plaći. Okus je to tranzicije vlasti od sinova Abdulaziza na unuke (Mohamad je prvi prijestolonasljednik koji nije sin osnivača Saudijske Arabije, već njegov unuk). Ujedno se najavljuje povećanje turizma unutar zemlje, temeljeno na činjenicama da mnogi mladi ispod trideset godina imaju manje resursa za putovanje izvan zemlje kako bi se zabavili i iskusili turizam na drugi način. Ujedno ovdje postoji želja za čuvanjem saudijskog novca u zemlji. Mlade obitelji se također pozivaju na preseljenje u turistička područja, kao što je Džeda, pomorska i zračna luka koja je ujedno i ulaz u Meku i Medinu, dva najsvetija grada islama. Tamo bi mogli dobiti bolja zaposlenja i uključiti se u izgradnju blistave turističke ponude za muslimane iz cijeloga svijeta. A žene također sudjeluju u takvom programu, jer princ Mohamad najavljuje povećanje udjela ženske radne snage s 18 na 30 posto unutar idućih petnaest godina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
