Tema
Analiza: Sankcije su izazvale obratni efekt, ruski profit od nafte i plina je eksplodirao od početka invazije - što ako je to i jedan od glavnih razloga za napad na Ukrajinu? Što ako im se mir sad više "ne isplati"?
Objavljeno: 34
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine Zapadne zemlje odgovorile su na dva načina - slanjem oružane, financijske i političke potpore Ukrajini te uvođenjem sve strožih i strožih sankcija Rusiji.
Naoružavanje Ukrajine imalo je za cilj spriječiti brzi ruski vojni napredak ili pak, kako su se nadali u Kijevu, potpuno odbacivanje ruske agresije. Pogled na kartu Ukrajine u prvim danima invazije i danas otkriva da u tome nisu uspjeli. Ruski napredak je eventualno usporen, no kad se teritorij "zbroji i oduzme", očito je da Rusija uzima sve veće komade Ukrajine, a danas već imaju i osiguranu kopnenu rutu prema Krimu što je nešto što su očito željeli još od 2014. godine. Ako pak dođe do pada Sjeverodonjecka, Lisičanska, samim time uskoro i cijele regije Lugansk, Rusija je na dobrom putu da do početka ljeta ostvari nekoliko svojih vojnih ciljeva - koji možda jesu manji od deklariranih ("totalna demilitarizacija Ukrajine"), ali predstavljaju realna ostvarenja dok se maksimalizam više plasirao kao uvodna propaganda.
Zatim imamo sankcije koje su trebale, prema ranim tvrdnjama još iz veljače i ožujka, potpuno onesposobiti rusko djelovanje kroz onesposobljavanje ruske ekonomije. Jasno, bez ekonomije nema ni vojske, no unatoč nekoliko paketa sankcija od strane EU-a i SAD-a, ne izgleda da je ruska ekonomija pred slomom, štoviše, u ovom trenutku čak se čini da su sankcije možda imale i obrnuti efekt.
Na sam dan invazije, 24. veljače, korespondentica za okoliš britanskog lista The Guardian, Fiona Harvey, objavila je tekst pod naslovom: "Je li Putinova invazija na Ukrajinu vezana uz fosilna goriva?".
Mnogi su tada ignorirali nešto što je možda i više nego očito, a to čine i danas. Itekako ima smisla da je jedan od većih razloga upravo vezan, kako Harvey navodi, uz fosilna goriva. Naime, Rusija je znala da će takav konflikt neminovno dovesti do ogromnog skoka cijene energenata jer nije nužno ni potrebno da se dogodi nekakvo fizičko ometanje, da u plamenu završe plinovodi i naftovodi, u modernoj ekonomiji malo što može eskalirati cijene kao panika, a rat u Ukrajini ima panike "na pretek" (dovoljno je samo vidjeti koliko se u ovih nekoliko mjeseci spekuliralo oko toga je li ovo početak Trećeg svjetskog rata).
Da su nakon ruske invazije odjednom svi, krajnje kolegijalno, odlučili prestati kupovati rusku naftu i plin, ovaj rat bi možda zaista završio za tjedan dana jer bi Rusija vidjela da to jednostavno nema smisla, odnosno da vodi u rusku ekonomsku propast. No, takvo što se nije dogodilo. Dogodio se veliki porast cijene nafte i plina i Rusija danas zarađuje koliko već dugo nije...
Valja podsjetiti da je Rusija vrlo specifična i vrlo drugačija ekonomija od recimo prosječne europske. Više od polovice sveg ruskog izvoza odlazi na naftu i plin - t...
Naoružavanje Ukrajine imalo je za cilj spriječiti brzi ruski vojni napredak ili pak, kako su se nadali u Kijevu, potpuno odbacivanje ruske agresije. Pogled na kartu Ukrajine u prvim danima invazije i danas otkriva da u tome nisu uspjeli. Ruski napredak je eventualno usporen, no kad se teritorij "zbroji i oduzme", očito je da Rusija uzima sve veće komade Ukrajine, a danas već imaju i osiguranu kopnenu rutu prema Krimu što je nešto što su očito željeli još od 2014. godine. Ako pak dođe do pada Sjeverodonjecka, Lisičanska, samim time uskoro i cijele regije Lugansk, Rusija je na dobrom putu da do početka ljeta ostvari nekoliko svojih vojnih ciljeva - koji možda jesu manji od deklariranih ("totalna demilitarizacija Ukrajine"), ali predstavljaju realna ostvarenja dok se maksimalizam više plasirao kao uvodna propaganda.
Zatim imamo sankcije koje su trebale, prema ranim tvrdnjama još iz veljače i ožujka, potpuno onesposobiti rusko djelovanje kroz onesposobljavanje ruske ekonomije. Jasno, bez ekonomije nema ni vojske, no unatoč nekoliko paketa sankcija od strane EU-a i SAD-a, ne izgleda da je ruska ekonomija pred slomom, štoviše, u ovom trenutku čak se čini da su sankcije možda imale i obrnuti efekt.
Na sam dan invazije, 24. veljače, korespondentica za okoliš britanskog lista The Guardian, Fiona Harvey, objavila je tekst pod naslovom: "Je li Putinova invazija na Ukrajinu vezana uz fosilna goriva?".
Mnogi su tada ignorirali nešto što je možda i više nego očito, a to čine i danas. Itekako ima smisla da je jedan od većih razloga upravo vezan, kako Harvey navodi, uz fosilna goriva. Naime, Rusija je znala da će takav konflikt neminovno dovesti do ogromnog skoka cijene energenata jer nije nužno ni potrebno da se dogodi nekakvo fizičko ometanje, da u plamenu završe plinovodi i naftovodi, u modernoj ekonomiji malo što može eskalirati cijene kao panika, a rat u Ukrajini ima panike "na pretek" (dovoljno je samo vidjeti koliko se u ovih nekoliko mjeseci spekuliralo oko toga je li ovo početak Trećeg svjetskog rata).
Da su nakon ruske invazije odjednom svi, krajnje kolegijalno, odlučili prestati kupovati rusku naftu i plin, ovaj rat bi možda zaista završio za tjedan dana jer bi Rusija vidjela da to jednostavno nema smisla, odnosno da vodi u rusku ekonomsku propast. No, takvo što se nije dogodilo. Dogodio se veliki porast cijene nafte i plina i Rusija danas zarađuje koliko već dugo nije...
Valja podsjetiti da je Rusija vrlo specifična i vrlo drugačija ekonomija od recimo prosječne europske. Više od polovice sveg ruskog izvoza odlazi na naftu i plin - t...
