Europa i Turska imaju dugu i isprepletenu povijest ratova, pregovora i suradnje. Stoljećima su Europljani i Osmanlije bili istovremeno povezani i podijeljeni političkim, ekonomskim, vjerskim i kulturološkim pitanjima.
Danas Europa predstavlja snažnu ekonomsku i političku uniju u koju Turska želi ući. Otvaranjem pregovora, otvorila su se i stoljećima stara pitanja koja predstavljaju istovremeno sponu i jaz Istoka i Zapada.
Pobornici i kritičari ulaska Turske u EU se sudaraju uglavnom na pet velikih pitanja, a to su područje: sigurnosti, demokracije i ljudskih prava, politike i diplomacije, kulture i vjere te ekonomije.
U svakom od tih područja postoje argumenti za i protiv članstva te njihova analiza nudi odgovor na pitanje da li je ulazak Turske velika prijetnja ili nova prilika za Europu.
Povijest pregovora
Tijekom stoljeća Turska je predstavljala svojevrsnu sponu, most između Zapada i Istoka. 1923. godine, Mustafa Kemal Ataturk je osnovao Republiku Tursku te započeo velike reforme s ciljem stvaranja jedne nove, demokratske i sekularne države koja će se približiti Zapadu.
1945. Turska je bila jedna od osnivača Ujedinjenih naroda, a 1949. postaje jedna od prvih članica Vijeća Europe, regionalne organizacije za ljudska prava i demokraciju.
1952. godine ulazi u NATO, 1961. sudjeluje u osnivanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, a 1973. u stvaranju Organizacije za sigurnost i suradnju. Turska je također dio UN-ove grupe 'Zapadna Europa i drugi', jednoj od pet informalnih regionalnih grupa unutar Ujedinjenih naroda koji čine glasački blok u skladu sa zajedničkim interesima svih država te grupe. Na primjer, Hrvatska je dio UN-ove grupe za Istočnu Europu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
