Irving Fisher, ekonomist s poznatog Yale sveučilišta, optimistično ističe: "Cijene dionica su postigle nešto što se čini permanentno visoki plato". Zvuči kao nešto izrečeno pred koji dan, zar ne? Ovakvih izjava smo se naslušali zadnjih dana da bi kulminirale pompoznim "O stanju nacije" govorom američkog predsjednika Donalda Trumpa. No, Irving Fisher nije čuo Trumpovo hvalisanje stanjem na američkim burzama jer je spomenuti ekonomist već dugo mrtav, a njegova optmistična izjava koju smo citirali data je 3. rujna 1929. godine.
Nije Fisher bio jedini, mnogi ekonomisti i analitičari bili su optimistični gledajući burzu - Dow Jones Industrial tog rujanskog dana dosegao je nove vrhunce rasta koji je trajao punih osam godina. Dakako, znamo što se desilo tada - uslijedio je niz "crnih dana" na burzama i Amerika je (zajedno s, naknadno, ostatkom svijeta) propala u Veliku depresiju, krizu koja i danas, 100 godina kasnije, izaziva jezu i koriste se kao ogledni primjer koliko globalna ekonomija može uopće potonuti.
Prvi "crni dan" bio 24. listopada 1929. kada su tržišta pala za 11%. Nekoliko dana kasnije desio se "crni ponedjeljak", pad od dodatnih 13%, a odmah dan nakon i "crni utorak", još 12%.
Tih nekoliko dana stvorilo je Veliku depresiju u Americi i svijetu, ekonomsku krizu koja će potrajati sve do 1941. (godina u kojoj se SAD uključuje u Drugi svjetski rat nakon kojeg pak postaje najveća svjetska super-sila).
Koliko je Velika depresija bila okrutnija od naše Velike recesije (koja je izbila 2008. godine)? Poprilično - Od 1929. do 1932. globalni BDP pao je za oko 15% dok se u periodu od 2008. do 2009. smanjio za manje od 1% (i svejedno smo je svi, barem velika većina, jako osjetili - i još uvijek osjećamo).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
