Godina je 1915., upravo traje Prvi svjetski rat, no dok milijuni ginu po rovovima, lideri velikih sila u pozadini već pripremaju nove granice, odnosno podjelu svijeta. Sile Antante - Britanija, Francuska i Rusija - imaju osjećaj da će dobiti rat, nadaju se da hoće, pa sukladno tome već planiraju kako će podijeliti teritorij, a najzanimljiviji im je svakako teritorij Osmanskog Carstva koje se bori na drugoj strani, odnosno na strani Centralnih Sila (u koje spadaju još i Njemačka, Austro-Ugarska i Bugarska).
Sile Antante bile su u pravu, dobiti će Prvi svjetski rat, a Osmansko Carstvo, nastalo još u 13. stoljeću, nestati će s karte svijeta. Na ruševinama Osmanskog Carstva nastala je, dakako, Turska, no, kako i znamo, Osmansko Carstvo se prostiralo i duboko u arapski teritorij. Upravo taj teritorij su velike sile, prognozirajući svoju pobjedu, odlučile već unaprijed podijeliti. Riječ je o osmanskim arapskim provincijama izvana Arapskog poluotoka.
Pregovori su potrajali od studenog 1915. do svibnja 1916. Pregovore su primarno vodila dvojica diplomata - francuski diplomat François Georges-Picot i britanski diplomat Sir Mark Sykes. U pregovore je također bila uključena i Carska Rusija, no ne u tolikoj mjeri. U proljeće te 1916., dok je rat još uvelike trajao, stvoren je sporazum Sykes–Picot, podjela teritorija na Bliskom istoku. Kome je pripalo što? Britanci su za sebe odredili teritorij između mora i rijeke Jordan, sam Jordan, južni Irak te luke Haifa i Acre. Francuska je za sebe pribavila teritorij jugoistočne Turske, sjevernog Iraka, Sirije i Libanona. Rusija je trebala dobiti turske morske prolaze Bospor i Dardenale (koji spajaju Mediteran s Crnim morem) te Istanbul kao i dijelove današnje Armenije.
No, u konačnici Rusija neće dobiti ništa jer, kako i znamo, Carska Rusija također će prestati postojati izbijanjem Oktobarske Revolucije. Boljševici nakon dolaska na vlast objavili su sadržaj Sykes–Picot sporazuma koji je, pišu povjesničari, "posramio Britance, šokirao Arape i oduševio Turke".
Sporazum Sykes–Picot je početak tenzija između Arapa i Zapada. Naime, Arapi su prevareni, njima su obećavane druge stvari, kao primjerice formiranje tzv. Velike Sirije koja bi bila dom za sve Arape koji su bili pod Osmanskim Carstvom. Štoviše, Arapi su stali na stranu Britanije u Prvom svjetskom ratu upravo na temelju tih obećanja.
Dokument povijesti: originalna karta po kojoj su "crtali" Sykes i Picot (napomena: kliknite na sliku karte za znatno veći prikaz): Trebala je to biti ogromna arapska država, a protezala bi se od sirijskog Aleppa na sjeveru do jemenskog Adena na jugu. Jedan od glavnih aktera i pregovarača na strani Britanije bio je pukovnik T. E. Lawrence, široj javnosti poznat kao "Lawrence od Arabije".
I tako od arapskog jedinstva nije bilo ništa...
Sile Antante bile su u pravu, dobiti će Prvi svjetski rat, a Osmansko Carstvo, nastalo još u 13. stoljeću, nestati će s karte svijeta. Na ruševinama Osmanskog Carstva nastala je, dakako, Turska, no, kako i znamo, Osmansko Carstvo se prostiralo i duboko u arapski teritorij. Upravo taj teritorij su velike sile, prognozirajući svoju pobjedu, odlučile već unaprijed podijeliti. Riječ je o osmanskim arapskim provincijama izvana Arapskog poluotoka.
Pregovori su potrajali od studenog 1915. do svibnja 1916. Pregovore su primarno vodila dvojica diplomata - francuski diplomat François Georges-Picot i britanski diplomat Sir Mark Sykes. U pregovore je također bila uključena i Carska Rusija, no ne u tolikoj mjeri. U proljeće te 1916., dok je rat još uvelike trajao, stvoren je sporazum Sykes–Picot, podjela teritorija na Bliskom istoku. Kome je pripalo što? Britanci su za sebe odredili teritorij između mora i rijeke Jordan, sam Jordan, južni Irak te luke Haifa i Acre. Francuska je za sebe pribavila teritorij jugoistočne Turske, sjevernog Iraka, Sirije i Libanona. Rusija je trebala dobiti turske morske prolaze Bospor i Dardenale (koji spajaju Mediteran s Crnim morem) te Istanbul kao i dijelove današnje Armenije.
No, u konačnici Rusija neće dobiti ništa jer, kako i znamo, Carska Rusija također će prestati postojati izbijanjem Oktobarske Revolucije. Boljševici nakon dolaska na vlast objavili su sadržaj Sykes–Picot sporazuma koji je, pišu povjesničari, "posramio Britance, šokirao Arape i oduševio Turke".
Sporazum Sykes–Picot je početak tenzija između Arapa i Zapada. Naime, Arapi su prevareni, njima su obećavane druge stvari, kao primjerice formiranje tzv. Velike Sirije koja bi bila dom za sve Arape koji su bili pod Osmanskim Carstvom. Štoviše, Arapi su stali na stranu Britanije u Prvom svjetskom ratu upravo na temelju tih obećanja.
Dokument povijesti: originalna karta po kojoj su "crtali" Sykes i Picot (napomena: kliknite na sliku karte za znatno veći prikaz): Trebala je to biti ogromna arapska država, a protezala bi se od sirijskog Aleppa na sjeveru do jemenskog Adena na jugu. Jedan od glavnih aktera i pregovarača na strani Britanije bio je pukovnik T. E. Lawrence, široj javnosti poznat kao "Lawrence od Arabije".
I tako od arapskog jedinstva nije bilo ništa...
