Rat u Ukrajini vjerojatno bi se izbjegao da je Zapad bio spreman uvažiti bar neke od ruskih sigurnosnih uvjeta - ili bi to bio samo rat u Donbasu, što je očito Rusiji bio cilj bez obzira na ishod pregovora u mjesecima prije rata (iako pravih pregovora, uz nekoliko razgovora, nije niti bilo). Rat u aktualnom izdanju izgleda kao da Rusija silom želi natjerati relevantne aktere natrag za pregovarački stol iako su se neke stvari sada nepovratno promijenile.
Zelenski je vjerojatno svjestan da će morati prihvatiti potpuni gubitak regija Donjeck i Lugansk, ali to mu, barem u onom šturo pregovaračkom smislu, vjerojatno i ne bi bio toliki problem s obzirom da kontrolu nad ovim regijama nema već godinama. Je li u Kijevu postojala iluzija da će se (prije 24. veljače) Donbas moći vratiti silom? Ako i jest onda je to bila namještaljka njihovih "partnera" da se Rusiju uvuče u rat - jer Moskva i bez takve ofenzive, očigledno, nije imala plan još dugo čekati skrštenih ruku.
Rat traje već 20 dana velikim intenzitetom, ali nije (još) postao onakav totalni gdje se i sve diplomatske veze prekidaju. Primjerice, francuski predsjednik Emmanuel Macron razgovarao je s Vladimirom Putinom više od desetak puta otkako je rat izbio (dakle, svaki drugi dan u prosjeku). Zanimljivo je kako se zbog toga Macron već našao na popriličnom udaru pojedinih većih medija - recimo Politico piše "Što dovraga Macron misli da radi razgovarajući s Putinom?". Takvi osvrti su potpuno promašeni, a da jesu vrlo vjerojatno će uskoro potvrditi i francuski glasači koji će Macronu u travnju dati još jedan mandat baš zato što je možda i jedini lider zapadnog svijeta koji je u stanju diplomatski se angažirati u ovom teškom trenutku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.