Analiza - Orban u Kijevu: Zašto je ovo ključni trenutak za rat u Ukrajini? I kako je Mađarska postala tako bliska s Rusijom, za razliku od Poljske koja ju prezire, a oboje su bili desetljećima pod Moskvom?

Iako postoje skeptični glasovi po pitanju dominantne pro-ukrajinske, odnosno pro-ratne politike prema ratu u Ukrajini, nitko od zapadnih lidera zapravo ne ide toliko daleko u svom disidentizmu kao što je to slučaj kod mađarskog premijera Viktora Orbana.

Iako ga njegovi kolege u Europskoj uniji vole nazivati pro-ruskim političarem, njegovo stajalište je puno više na liniji zapravo većine svijeta. Na stranu to što EU i SAD, zajedno s nekolicinom svojih saveznika diljem svijeta, vole razmišljati da predstavljaju "globalno stajalište", to zapravo nije tako i od početka rata dominantan stav u svijetu prema ratu u Ukrajini je - neutralan.

Zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike - prostor koji predstavlja većinu stanovnika svijeta - mahom je neutralan prema ratu u Ukrajini i preferira stav kakav zastupa i Mađarska.

To je u svojoj suštini vrlo jednostavan stav - obustava rata što je prije moguće. Takav stav Orban zastupa konzistentno i nije u niti jednom trenutku prešao na "rusku stranu". To bi bilo čudno i po prirodi mađarske politike nespojivo. Podsjetimo, Viktor Orban svoj politički karakter izgradio je još u vrijeme raspada socijalističkog bloka kada se istaknuo kao anti-komunist.

Mađarska je pak dugi niz godina provela kao sovjetski satelit, odnosno pod indirektnom kontrolom Moskve.

Neki zaboravljaju da je susjedna nam Mađarska bila dio Varšavskog pakta od 1955. godine, a još od završetka Drugog svjetskog rata na njenom teritoriju bile su stacionirane sovjetske trupe. U jednom trenutku Mađarska se pokušala osloboditi sovjetske kontrole, za vrijeme ustanka 1956. godine, no to je Moskva brzo ugušila. Tek u proljeće 1990. sovjetske snage počele su napuštati Mađarsku, a povlačenje je okončano 19. lipnja 1991.

Tako je mađarsko iskustvo u vrijeme Hladnog rata bilo vrlo drugačije od recimo jugoslavenskog, no socijalistička Jugoslavija mogla je sačuvati svoje bivanje izvan oba suprotstavljena bloka zahvaljujući činjenici da su njene partizanske snage same oslobodile zemlju od nacističko-fašističkih snaga i njihovih kolaboracionista, dok zemlje istočno nisu, odnosno oslobađala ih je sovjetska Crvena armija te zatim promptno stavila pod moskovsku sferu interesa.

Ipak, kad gledamo danas recimo odnos prema Moskvi iz perspektive Mađara i Poljaka, gotovo da je riječ o dijametralno suprotnim stavovima. Mađari su danas, prema anketama, vrlo voljni jačati suradnju s Rusijom, generalno gledaju blagonaklono prema ruskoj poziciji u kontekstu rata u Ukrajini, a skeptični su prema Zapadu. Kod Poljaka je taj stav obrnut.

Možemo pogledati rezultate istraživanja Pew Centra iz listopada prošle godine. Primjerice, samo 33% Mađara smatra da Rusija predstavlja prijetnju susjednim zemljama dok takav stav ima 77% Poljaka. Nadalje, 67% Poljaka smatra da bi trebalo pojačati ekonomske sankcije prema Rusiji dok takav stav ima svega 8% Mađara.

70% Poljaka ima povjerenje u Zelenskog, a samo 11% Mađara. S druge strane brojke pokazuju da Mađari nemaju veliko povjerenje ni u Putina - svega njih 19% izjasnilo se da imaju povjerenja u ruskog predsjednika. U Poljskoj ta brojka pada na svega 1%.

Razlike su snažno izražene u svim pitanjima. 83% Poljaka ima povjerenja u Bidena, samo 19% Mađara (ali iz tog proizlazi da Mađari imaju istu razinu povjerenja i u Bidena i u Putina).

Otkud tolika razlika u stavovima imajući u vidu da su i Mađarska i Poljska bile "pod Moskvom"? Da, bile su, ali njihove sudbine bile su vrlo drugačije. Dok je Poljska podijeljena između nacističke Njemačke i SSSR-a tajnim notornim paktom Ribentrop-Molotov, doživjela je masakr u Katinskoj šumi 1940., Mađarska nije imala takva negativna iskustva. Da, Sovjeti su silom ugušili pokušaj mađarskog ustanka, ali Mađarska je kasnije imala i nešto što se nazivalo "Gulaš komunizmom". Bio je to period poprilične relaksacije stege Moskve nad Budimpeštom (naročito nakon smrti Staljina) - dozvolilo se i do određene mjere privatni biznis, ekonomske reforme, rastao je životni standard, komunistička vlast tolerirala je određenu dozu drugačijeg mišljenja i disidentizma, a u diplomatskom smislu Mađarska je bila otvorenija prema zapadnim zemljama nego neke druge zemlje Varšavskog pakta. Bilo je to vrijeme kad je Mađarsku, od kasnih 50-ih do kasnih 80-ih, vodio Janoš Kadar, a za neke Mađare i danas to je nostalgičan period.

Dakle, egzistencija pod moskovskom sferom interesa bila je vrlo drugačija po Mađare i Poljake, a to se danas i vrlo jasno vidi kao primjerice u rezultatima gore citiranog istraživanja.

Dakako, "pečat" tom dobrom današnjem odnosu između Budimpešte i Moskve dao je mađarski premijer Viktor Orban koji se nalazi na čelu države od 2010. godine.

Njegov stil vladanja, pa i ideologija, zapravo su dosta bliski ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. U ostatku Europe na vlasti su većinom liberalne opcije koje ga zato smatraju prijetnjom i "Trojanskim konjem", no činjenica da u Mađarskoj redovno osvaja izbore svakako pokazuje da barem Mađari preferiraju njegov put (iako se potpora za Orbana ipak polako smanjuje).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.