Biti će velikih posljedica zbog današnjeg rušenja ruskog vojnog zrakoplova za kojeg se tvrdi da je upao u turski zračni prostor. No, ovakva eskalacija se mogla očekivati i zapravo čudi da se nešto slično već nije i desilo.
Što se zapravo sada može desiti? Posljedice mogu biti mnoge. Kao prvo, ovaj incident koristiti će akterima kao što je generalni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, koji već neko vrijeme nastoji progurati teoriju o tome da je zbog ruske vojne aktivnosti u Siriji ugrožena sigurnost samog NATO saveza.
Dakako, te tvrdnje nemaju smisla. Ruske zračne snage djeluju u Siriji protiv terorističkih elemenata te su tamo stigle na direktan poziv legitimne, od strane Ujedinjenih Naroda priznate, sirijske Vlade. Po istom ključu je i Saudijska Arabija ove godine intervenirala u Jemenu samo što su tamo stigli na poziv već svgrnute Vlade, ali, ako ćemo biti korektni, također još uvijek međunarodno i od strane UN-a priznate Vlade.
Što se tiče ruskih zračnih snaga u Siriji, one ugrožavaju NATO pakt jedino time što ugrožavaju političke i geostrateške ciljeve pojedinih NATO lidera, u prvom redu SAD-a. Da, Turska također nije sretna zbog činjenice da se Rusija uključila na strani sirijskih vlasti i sirijske vojske, ali Turska sama po sebi ima neke druge prioritete, njihove primarne brige su lokalne - jačanje Kurda u regiji - dok SAD i dalje razmišlja globalno.
Prije svega treba spomenuti da rat u Siriji, koji traje već petu godinu, nije nekakav "autohtoni" sukob u kojeg su se velike sile uključile jer su htjele ili su bile primorane. Rat u Siriji je izbio kao dio znatno šire i dugoročne strategije za dominacijom regije Bliskog istoka.
Toliko toga je povezano s tom Sirijom da bi mogli jako dugo nabrajati, no spomenimo samo neke od ključnih faktora: - Sirija na Bliskom istoku omogućava geopolitički utjecaj Rusiji - Sirija čini Iran regionalnom silom koja ima pretenzije postati dominantnom silom Bliskog istoka - Sirija je glavna logistička ruta i ključni element potpore za preostale elemente anti-izraelskog otpora, uključujući libanonski Hezbollah i palestinski Hamas - Sirija se nalazi na glavnom prostoru putem kojeg bi neki od najvažnijih budućih plinovoda trebali prolaziti, uključujući i onaj Katar-Europa - Sirijska vlast je recidiv prošlosti, ali i dalje opstaje - predstavlja, za Zapad, krajnje nepoželjnu ideologiju Arapskog nacionalizma, ideologiju koja - uz sve svoje mane i vrednote - predstavlja možda i najsnažniji otpor neo-kolonijalizmu ove regije - Sirija je trn u oku svim bogatim arapskim sunitskim monarhijama jer je u savezu s njima najvećim rivalom, pa čak i neprijateljem, Iranom - Turska pokoravanjem Sirije vidi svoju povijesnu priliku za ekspanziju utjecaja, možda čak i teritorija - Turske vlasti promoviraju tzv. demokratski islamizam, koj...
Što se zapravo sada može desiti? Posljedice mogu biti mnoge. Kao prvo, ovaj incident koristiti će akterima kao što je generalni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, koji već neko vrijeme nastoji progurati teoriju o tome da je zbog ruske vojne aktivnosti u Siriji ugrožena sigurnost samog NATO saveza.
Dakako, te tvrdnje nemaju smisla. Ruske zračne snage djeluju u Siriji protiv terorističkih elemenata te su tamo stigle na direktan poziv legitimne, od strane Ujedinjenih Naroda priznate, sirijske Vlade. Po istom ključu je i Saudijska Arabija ove godine intervenirala u Jemenu samo što su tamo stigli na poziv već svgrnute Vlade, ali, ako ćemo biti korektni, također još uvijek međunarodno i od strane UN-a priznate Vlade.
Što se tiče ruskih zračnih snaga u Siriji, one ugrožavaju NATO pakt jedino time što ugrožavaju političke i geostrateške ciljeve pojedinih NATO lidera, u prvom redu SAD-a. Da, Turska također nije sretna zbog činjenice da se Rusija uključila na strani sirijskih vlasti i sirijske vojske, ali Turska sama po sebi ima neke druge prioritete, njihove primarne brige su lokalne - jačanje Kurda u regiji - dok SAD i dalje razmišlja globalno.
Prije svega treba spomenuti da rat u Siriji, koji traje već petu godinu, nije nekakav "autohtoni" sukob u kojeg su se velike sile uključile jer su htjele ili su bile primorane. Rat u Siriji je izbio kao dio znatno šire i dugoročne strategije za dominacijom regije Bliskog istoka.
Toliko toga je povezano s tom Sirijom da bi mogli jako dugo nabrajati, no spomenimo samo neke od ključnih faktora: - Sirija na Bliskom istoku omogućava geopolitički utjecaj Rusiji - Sirija čini Iran regionalnom silom koja ima pretenzije postati dominantnom silom Bliskog istoka - Sirija je glavna logistička ruta i ključni element potpore za preostale elemente anti-izraelskog otpora, uključujući libanonski Hezbollah i palestinski Hamas - Sirija se nalazi na glavnom prostoru putem kojeg bi neki od najvažnijih budućih plinovoda trebali prolaziti, uključujući i onaj Katar-Europa - Sirijska vlast je recidiv prošlosti, ali i dalje opstaje - predstavlja, za Zapad, krajnje nepoželjnu ideologiju Arapskog nacionalizma, ideologiju koja - uz sve svoje mane i vrednote - predstavlja možda i najsnažniji otpor neo-kolonijalizmu ove regije - Sirija je trn u oku svim bogatim arapskim sunitskim monarhijama jer je u savezu s njima najvećim rivalom, pa čak i neprijateljem, Iranom - Turska pokoravanjem Sirije vidi svoju povijesnu priliku za ekspanziju utjecaja, možda čak i teritorija - Turske vlasti promoviraju tzv. demokratski islamizam, koj...
