Nakon dugog procesa tranzicije vodstva, za novog premijera izabran je Li Keqiang, za predsjednika Xi Jinping. Novo kinesko vodstvo sada se suočava s brojnim izazovima među kojima su ekonomija koja već sada pokazuje znakove usporavanja nakon dugogodišnjeg rasta, korupcija, pozicioniranje u domeni vanjske politike, ali i ekološki problemi.
U isto vrijeme Kina postaje sve snažniji akter na međunarodnoj sceni, igra važnu ulogu na prostoru Afrike, povećava vlastitu vojnu snagu i ima važnu ulogu kada je riječ o aktualnim geopolitičkim žarištima kao što je konflikt u Siriji.
Kineski ekonomski model je specifičan i mnogi će reći kako je u mnogočemu sam sebi kontradiktoran. Na vlasti je Komunistička Partija, no za moderno društvo u Kini ne bi se moglo reći da se "kreće ka socijalizmu", već prije prema sve otvorenjem kapitalističkom tržištu. Neki na ove činjenice ne gledaju negativno, već ističu kako je "kombinacija" jednopartijske vlasti i tržišne ekonomije pun pogodak. Ovisi iz koje perspektive promatramo stvari zaista - ekonomske brojke svakako su impresivne, no pitanje je kako će se sve skupa odraziti na kinesko društvo.
Jedan od ključnih argumenata kineske, ondašnje socijalističke, ekonomije bilo je obećanje radnog mjesta svakoj osobi koja je sposobna raditi. No, taj stav se mijenja već preko 3 desetljeća.
Nezavisna ispitivanja ističu kako nezaposlenost u Kini danas iznosi 8.05%, što je gotovo duplo od brojke s kojom u javnost izlaze vlasti - 4.1%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
