Većinski kurdske SDF snage, poduprijete direktno od strane SAD-a, našle su se tijekom jučerašnjeg dana na meti ruskih zračnih snaga na prostoru istočne sirijske provincije Deir ez-Zor. Podsjetimo, sirijska vojska probila je obruč oko glavnog grada provincije, koji se također zove Deir ez-Zor, no, dok se vojska suočava s ISIL-om SDF snage krenule su u ofenzivu koja očito ima za cilj zauzeti što više prostora provincije.
Iako se i sirijska vojska i SDF bore protiv ISIL-a, izgleda kako SDF ima osvajačke ambicije, a to će neminovno dovesti do direktnog sukoba s vojskom ili s njenim saveznicima. Štoviše, možda se to upravo događa.
Iz SDF-a ističu kako je šestero njihovih boraca ranjeno u ruskom zračnom napadu. Iz američkog Pentagona navode kako je Rusija bombardirala prostor istočno od rijeke Eufrat. Nadalje, iz Pentagona navode kako je Rusija znala da se tamo nalaze pripadnici SDF-a i američki savjetnici. Također se navodi kako u napadu nema ranjenih na strani koalicijskih savjetnika.
Za sada nema reakcije ni iz Damaska ni iz Moskve. Što nam to govori? Da bi ovo vjerojatno moglo biti "slanje poruke", i Kurdima i njihovim američkim zapovjednicima da ne pomišljaju na uzimanje onog što im ne pripada.
Sudeći prema aktualnoj izjavi SDF-a, napad na njih izvršile su i ruske i sirijske zračne snage. "Naše snage istočno od Eufrata pogođene su napadom ruskih i sirijskih režimskih snaga, naše jedinice ciljane su u industrijskoj zoni", navodi se u izjavi. Također se navodi i ovo: "Ovakvi napadi troše snagu koja bi trebala biti usredotočena na borbu protiv terorizma... ovakvi napadi otvaraju vrata novim sukobima".
Da, ovakvi napadi zaista otvaraju vrata novim sukobima, ali kada govorimo o otvaranju vrata Kurdi moraju biti svjesni kako su njihovi potezi vrlo problematični. Činjenica je da oni provodeći ofenzivu protiv oslabljenog ISIL-a izlaze iz okvira de-facto teritorija naziva Sirijski Kurdistan ili Rojava. Damask bi teško prihvatio i kurdsku autonomiju na sjeveru Sirije, ali bi se o njoj u poslijeratnoj fazi moglo i pregovarati - no, ovolike ambicije koje pokazuju Kurdi mogle bi im se lako obiti o glavu. Naime, oni ulaze sada već duboko u teritorij na kojem ne žive Kurdi nego Arapi.
S druge strane nije teško razumjeti njihove ambicije kada iza njih direktno stoji najveća vojna sila na svijetu. Nije tajna da Pentagon upravlja SDF-om kao produžetkom vlastite vojske, odnosno ratuje u Siriji preko posrednika, nastojeći ostvariti ono što s islamističkim militantima nisu uspjeli u prethodnoj fazi, a to je stvaranje, u najmanju ruke, jednog bedema između zapadne Sirije i njihovog glavnog regionalnog sponzora, Irana.
Kurdi pak u tome čuju velika obećanja koja im u konačnici Amerikanci možda i neće ispuniti. No, o takvom ishodu trenutačno ne razmišljaju i umjesto toga guraju dalje. Rusko-sirijski napad, ako su sve informacije točne, vrlo je direktna poruka da se to neće tolerirati. Kome je upućena ta poruka? Ne nužno Kurdima - Rusija ima komunikacijske kanale sa sirijskim Kurdima i može se čak reći kako ima i sluha za njihove stavove kada je riječ o Rojavi - ovo je direktna poruka Washingtonu.
Kako na kraju dugog i teškog rata tolerirati ishod u kojem bi SAD, preko svojih posrednika, kontrolirali ogroman dio Sirije - nikako.
Što se pak tiče Kurda oni osjećaju da su ovo povijesni poduhvati, ključni trenuci koji se događaju i izvan Sirije, na cijelom prostoru gdje žive Kurdi. Naime, irački Kurdi (iako sirijski YPG i vodstvo Iračkog Kurdistana nisu u idealnim odnosima) planiraju za nekoliko dana održati referendum o odcjepljenju od Iraka. Taj potez je vjetar u leđa svim Kurdima, korak do prve faze nastanka Kurdske države.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.