Prije nekoliko dana u Sočiju su se sastali Putin i Erdogan, a turski predsjednik stigao je na taj sastanak poprilično optimističan vjerujući da će se doma vratiti s potvrdom o obnovi crnomorskog sporazuma. Podsjetimo, taj sporazum vrlo je važan za Tursku, ne samo zato što bi brodovi nastavili ploviti kroz njihove tjesnace, već i izbog činjenice da je Ankara bila glavni posrednik pri kreiranju tog sporazuma. No, to je bilo prije više od godinu dana, a od onda se puno toga promijenilo.
Da je Erdogan ipak stigao s malo prevelikom dozom optimizma pokazuju i neke turske izjave pred njegov susret s Putinom o tome kako bi obnovljeni crnomorski sporazum mogao biti platforma za početak mirovnih pregovora između Kijeva i Moskve, čak i veliki korak prema okončanju rata.
Problem u tome je taj što su se, kako se čini, i Rusija i Ukrajina pripremile na dugačak rat, možda čak i generacijski rat te se ne čini da je itko voljan popustiti. U isto vrijeme crnomorski sporazum iznimno je važan i u vrlo konkretnom smislu - Ukrajina je, uz Rusiju, jedan od najvećih izvoznika žitarica na svijetu. Kad bi odjednom svo to žito postalo blokirano izbila bi velika kriza hrane u mnogim dijelovima svijeta.
Rusija je dakako toga bila svjesna i kad je odobrila crnomorski sporazum - koji omogućava slobodni izvoz ukrajinskog žita preko Crnog mora - i kad ga je prije dva mjeseca ukinula. Znači li to da je Rusija spremna svjesno "izgladnjivati" svijet, naročito siromašne zemlje, kako bi ostvarila svoje interese (popuštanje zapadnih sankcija oko izvoza ruske poljoprivredne robe)? Ruski kritičari tvrde da se radi upravo o tome dok Moskva ima, očekivano, vrlo drugačiji odgovor. Iz Kremlja tvrde kako je crnomorski sporazum već neko vrijeme bio problematičan, ne samo zbog činjenice da obećanja prema Rusiji nisu ispoštovana, već zato što je - tako barem oni tvrde - ukrajinsko žito završavalo u europskim silosima, a ne u potrebitim zemljama kao što su siromašne afričke zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
