Tijekom jučerašnjeg sastanka američkog državnog tajnika Mikea Pompea i turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua u Washingtonu potvrđeno je kako su SAD i Turska postigle dogovor oko "povlačenja kurdskih boraca" s prostora sjevernog sirijskog grada Manbija.
Kako se mjesecima već nagađalo, Turska i SAD postigle su dogovor na štetu kurdskog YPG-a (kojeg Turska smatra "terorističkom organizacijom" - u istom rangu kao i ISIL).
"Drago mi je da mogu reći kako smo ostvarili konkretan progres po pitanju YPG-a/PKK-a i očekujemo sada konkretne rezultate", rekao je Cavusoglu u razgovoru za tursku državnu novinsku agenciju.
Ovo je ishod kojeg je Turska dugo tražila od SAD-a - pokušali su sve, od diplomacije do prijetnji, i u konačnici su dobili ono što su htjeli. Što će Turska dati Washingtonu zauzvrat, hoće li možda odustati od kupnje ruskog S-400? Toj kupnji se naime SAD žestoko protivi. Vidjet ćemo uskoro, no ovo je još jedna velika lekcija za Kurde koji su prvo ostavljeni "na cjedilu" od strane SAD-a u susjednom Iraku (gdje su se naivno nadali da će SAD podržati njihov referendum o odcjepljenju), a sada i u Siriji gdje su bili korisni dok su bili korisni.
Mnogi će reći kako su Kurdi krivo odabrali saveznika te kako su trebali ostati u savezu sa sirijskim vlastima. No, sirijsko kurdsko vodstvo u jednom je trenutku očito pretpostavilo da bi najbolje bilo igrati na "američku kartu" nadajući se kako je upravo to najbolji i najbrži put do ostvarenja njihovih geopolitičkih i državotvornih ciljeva na sjeveru Sirije.
U slučaju da su ostali vezani uz savez s Damaskom najviše bi se mogli nadati širokoj autonomiji - što je također veliki korak naprijed prema ne baš najboljem statusu kojeg su imali prije izbijanja Rata u Siriji.
Jeli kurdsko vodstvo ispalo "pohlepno"? Moglo bi se i tako reći, no prije ispada da su ispali krajnje naivni i vrlo loše informirani - što čudi za jednu organizaciju koja desetljećima nastoji ostvariti svoju državu na ovim prostorima. Njihovi lideri morali su znati točno kakvi su interesi SAD-a na sjeveru Sirije i da se oni u te interese ne uklapaju.
Dakako, vrlo je vjerojatno da su u trenutku kada su bili potrebni kao najisturenija sila protiv ISIL-a na sjeveru Sirije čuli kojekakva obećanja od svojih američkih savjetnika. Ne bi se vijorile tolike zastave Kurdistana i SAD-a da nije bilo tako.
Naivnost je ležala u krivoj prognozi. Zašto bi SAD odustao od toliko moćnog partnera kao što je Turska? I to u trenutku kada u Washingtonu znaju da će jedan krivi potez previše rezultirati turskim zaokretom prema nekim novim silama, primarno Rusiji i Kini?
Možda su Erdoganovu vatrenu retoriku uzimali doslovno riječ za riječ. Ovaj je svakako u više navrata pred entuzijastičnim masama pričao o tome kako je SAD remetilački faktor, kako podu...
Kako se mjesecima već nagađalo, Turska i SAD postigle su dogovor na štetu kurdskog YPG-a (kojeg Turska smatra "terorističkom organizacijom" - u istom rangu kao i ISIL).
"Drago mi je da mogu reći kako smo ostvarili konkretan progres po pitanju YPG-a/PKK-a i očekujemo sada konkretne rezultate", rekao je Cavusoglu u razgovoru za tursku državnu novinsku agenciju.
Ovo je ishod kojeg je Turska dugo tražila od SAD-a - pokušali su sve, od diplomacije do prijetnji, i u konačnici su dobili ono što su htjeli. Što će Turska dati Washingtonu zauzvrat, hoće li možda odustati od kupnje ruskog S-400? Toj kupnji se naime SAD žestoko protivi. Vidjet ćemo uskoro, no ovo je još jedna velika lekcija za Kurde koji su prvo ostavljeni "na cjedilu" od strane SAD-a u susjednom Iraku (gdje su se naivno nadali da će SAD podržati njihov referendum o odcjepljenju), a sada i u Siriji gdje su bili korisni dok su bili korisni.
Mnogi će reći kako su Kurdi krivo odabrali saveznika te kako su trebali ostati u savezu sa sirijskim vlastima. No, sirijsko kurdsko vodstvo u jednom je trenutku očito pretpostavilo da bi najbolje bilo igrati na "američku kartu" nadajući se kako je upravo to najbolji i najbrži put do ostvarenja njihovih geopolitičkih i državotvornih ciljeva na sjeveru Sirije.
U slučaju da su ostali vezani uz savez s Damaskom najviše bi se mogli nadati širokoj autonomiji - što je također veliki korak naprijed prema ne baš najboljem statusu kojeg su imali prije izbijanja Rata u Siriji.
Jeli kurdsko vodstvo ispalo "pohlepno"? Moglo bi se i tako reći, no prije ispada da su ispali krajnje naivni i vrlo loše informirani - što čudi za jednu organizaciju koja desetljećima nastoji ostvariti svoju državu na ovim prostorima. Njihovi lideri morali su znati točno kakvi su interesi SAD-a na sjeveru Sirije i da se oni u te interese ne uklapaju.
Dakako, vrlo je vjerojatno da su u trenutku kada su bili potrebni kao najisturenija sila protiv ISIL-a na sjeveru Sirije čuli kojekakva obećanja od svojih američkih savjetnika. Ne bi se vijorile tolike zastave Kurdistana i SAD-a da nije bilo tako.
Naivnost je ležala u krivoj prognozi. Zašto bi SAD odustao od toliko moćnog partnera kao što je Turska? I to u trenutku kada u Washingtonu znaju da će jedan krivi potez previše rezultirati turskim zaokretom prema nekim novim silama, primarno Rusiji i Kini?
Možda su Erdoganovu vatrenu retoriku uzimali doslovno riječ za riječ. Ovaj je svakako u više navrata pred entuzijastičnim masama pričao o tome kako je SAD remetilački faktor, kako podu...
