Dvadesetog svibnja ove godine tuniski politički pokret i stranka Ennahda održala je svoj deseti kongres, na kojemu je bilo 13 tisuća ljudi. Sve se bijelilo od zastava Ennahde, uz pokoju crvenu tunisku zastavu. U povijesnom odlučivanju, Ennahda je formalno najavila da će razdvojiti svoj politički i religijski rad.
Ovu iznimnu snažnu odluku svijetu je obznanio 74-godišnji osnivač i predsjednik Ennahde Rachid Ghannouchi. On je objasnio svojim članovima i široj javnosti da se Ennahda promijenila iz ideološkog pokreta uključenog u borbu za identitet, preko prosvjednog pokreta protiv autoritarnog režima Zine El Abidine Ben Alija, koji je vladao od 1987. do 2011., pa do nacionalne demokratske stranke. Sada je vrijeme, smatra Ghannouchi, da se religija odmakne od političkih borbi.
Time je Ennahda zapravo u potpunosti izbacila svoju srž. Ona je nastala kao Pokret islamskih namjera, povijesno kao islamistička stranka. Nije tražila uvođenje šerijata niti proglašenje Islamske države u Tunisu, ali je ipak islamizam bio ideologija pokreta koji je tražio ujedinjenje religije i politike. Na kongresu je sve prštalo od simbolike koja proturječi samoj osnovi Ennahde. Pjevale su se ne religijske pjesme, na pozornici su bile djevojke bez vela, a glavni gost je bio predsjednik republike Beji Caid Essebsi, čija je stranka Nidaa Tunis sekularna politička snaga. U svom obraćanju publici, Essebsi je rekao da je Ennahda postala građanskom strankom unutar tradicija islama koje ne proturječe demokraciji.
Donekle se ponavlja povijest. U većem dijelu tuniske postkolonijalne povijesti, država je definirala islam, a istovremeno stvorila sekularan politički poredak. Sve do 2011. aktivnosti Ennahde, koja je nastala prije trideset godina, bile su ilegalne, a većina njezinih vođa su ili bili u zatvoru, ili su živjeli u egzilu u Europi. Sam Ghannouchi je proveo više od dvadeset godina u Londonu. Ennahda je došla na vlast u prvim demokratskim izborima u zemlji, te osvojila 32 od 33 izborna okruga u Tunisu, što je pokazalo gdje leži pravi svjetonazor Tunižana. Naime, Tunižani su smatrali da je Ennahda, sa svojim religijskim korijenima, predstavnik istinskog tuniskog društva koje će zamijeniti koruptivni sustav Ben Alija. Želja za kompromisom i de facto trijumvirat u vlasti sa strankama Ettakatol i Kongres za republiku bili su dodatni dokaz tomu.
Ali, Ennahda se ubrzo pokazala kao nezrela stranka. Nije mogla riješiti nezaposlenost, gospodarstvo je zaostajalo, sigurnost dostigla nezapamćenu krizu. U 2013. ubijena su dva prominentna politička čelnika ljevičarske oporbene stranke Ujedinjena stranka demokratskih domoljuba. Nidaa je 2014. preuzela vlast, iako je Ennahda ostala najvećom pojedinačnom političkom snagom u parlamentu. I najzad dolazi do tektonskog preobrata stranke. Dva cijela dana su delegati iza zatvorenih vrata u priobalnom gradu Hammametu raspravljali o stranačkoj strukturi i imidžu, te izašli s idejom odbacivanja političkog islama kao glavne političke smjernice stranke.
Delegati su jasno pokazali svoj stav. Nešto više od 80 posto delegata glasovalo je za razdvajanje političkog i društvenog rada, pri čemu se društvena vizija temelji na islamu. Za Ghannouchija kao predsjednika glasovalo je 75 posto delegata, što je opet pokazalo da stranka cijeni svog predvodnika i njegovu ideju razdvajanja politike od društvenih pitanja, koliko god to zvučalo neostvarivo za jednog politologa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
