Neprijatelj mog neprijatelja meni je prijatelj, ili barem tako zaključuju vodeći donositelji odluka u Jeruzalemu i Rijadu. Naime, Izrael i Saudijska Arabija su već dulje vrijeme naklonjeni jedno drugome, ali sada je ta veza postala i službenim političkim stavom. Od početka 2014. predstavnici dviju država ostvarili su pet tajnih sastanaka kako bi raspravili odnose prema zajedničkom neprijatelju Iranu. Prošlog tjedna, dvije zemlje su potvrdile svoje tajne susrete u Vijeću za međunarodne odnose, think tanku u Washingtonu.
Dugo vremena je odnos ovih dviju zemalja bila javna tajna, pogotovo u odnosu prema Iranu i njegovoj ulozi na Bliskom istoku. Međutim, službeno Rijad i Jeruzalem nisu priznali nikakve diplomatske odnose. Ovaj iskaz također je samo potvrda da je došlo do tih sastanaka, ali nije naznačeno da bi se službeni odnos promijenio. Saudijska Arabija, naime, ne priznaje pravo postojanja Države Izrael, a Izrael do sada nije prihvatio saudijsku ulogu u mirovnom procesu i izgradnji palestinske države.
U Washingtonu su se javnosti obratili svojim govorima Anvar Madžed Eški, umirovljeni saudijski general i bivši savjetnik princa Bandara bin Sultana, koji je služio kao dugogodišnji saudijski veleposlanik u SAD-u, te Dore Gold, bivši izraelski veleposlanik u UN-u, za kojega se nagađa da bi mogao preuzeti čelno mjesto u izraelskom ministarstvu vanjskih poslova.
Eški je iznio kratku povijest Irana od vremena Islamske revolucije 1979., naglašavajući teroristička djela, talačku krizu i agresiju režima, te završio s planom za Bliski istok u sedam točaka. Na vrhu tih prioriteta jest ostvarivanje mira između Izraela i Arapa, a drugi cilj je promjena režima u Iranu. Na popisu se našla i želja za većim arapskim jedinstvom, osnivanjem arapske regionalne vojne sile, te je pozvao na osnivanje nezavisnog Kurdistana na temelju teritorija koji danas pripadaju Iraku, Turskoj i Iranu. Gold je također upozorio na iranske regionalne težnje, ali nije pozvao na rušenje vlade u Teheranu.
Predstavnici dviju zemalja susreli su se posljednih 17 mjeseci u Indiji, Italiji i Češkoj. U šturim priopćenjima je istaknuto da su Izrael i Saudijska Arabija prepoznali izazove koje Iran predstavlja, te da se raspravljalo o političkim i ekonomskim načinima kako da zaustave iranski napredak, a posebice u vidu uspješnih pregovora P5+1 zemalja i Irana oko nuklearne energije i želje Baracka Obame da ostvari dugoročan dogovor s Iranom. Ipak, dvije zemlje će teško imati pravu suradnju u bliskoj budućnosti, jer bi to značilo da bi izraelski desničarski premijer Benjamin Netanyahu prihvatio Arapsku mirovnu inicijativu za prekidom izraelsko-palestinskog sukoba. Ta inicijativa djelo je pokojnog kralja Abdulaha koji ju je sastavio 2002., kad je još bio prijestolonasljednik Saudijske Arabije.
Još početkom 1990.-ih je Izrael počeo približavanje s arabijskim kraljevinama. Tada, na krilima mirovnog procesa u Oslu, Katar je dozvolio otvaranje izraelskog trgovačkog predstavništva, a Abu Dabi je čak dopustio prisustvo izraelskih obavještajnih snaga u Emiratima. Prema Wikileaksu, odnosi Izraelaca i arabijskih dužnosnika su povećani nakon izbora Mahmuda Ahmadinežada za iranskog predsjednika, a osobito nakon 2009. i početka iranske nuklearne krize. Ali, odnosi sa Saudijskom Arabijom su nešto sasvim drugo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
