Analiza: Kome odgovara ovaj napad na Iran? Tko želi veliki rat na Bliskom istoku?

Kako se i pretpostavljalo, večeras je teroristička organizacija ISIL preuzela odgovornost za teroristički napad u Iranu pri čemu je ubijeno više od 100 osoba. Mnogi će cinično reći kako je ovo preuzimanje odgovornost "kao po narudžbi". ISIL, skupina koja je prošla brojne transformacije od dana kada su bili u stanju kontrolirati velike dijelove Iraka i Sirije, sada se više predstavlja kao misteriozni entitet koji djeluje po potrebi, možda i preko posrednika, a možda su u tom kapacitetu funkcionirali i od samog početka. Jer pomalo je čudno, reći će neki, da ISIL, kao deklarirano fundamentalistička islamistička organizacija, nalazi za shodno napadati Iran u trenutku kad je Iran jedan od ključnih stupova potpore Hamasu i Palestincima u Gazi.

Čak i nakon 90 dana izraelske nemilosrdne vojne kampanje u Gazi tamošnje palestinske snage, Hamas, Islamski džihad i druge, i dalje su u stanju izvoditi raketne napade na Izrael kao što je bio ovotjedni udar na Ashkelon. Kako to i zahvaljujući kome? Iza svih tih elemenata opstanka u sukobu s jednom od najmoćnijih vojski uopće na ovaj ili onaj način uvelike stoji Iran. Nije tajna da je Iran epicentar i inkubator cijele linije koju se često naziva Osovinom otpora (neprijatelji je pak vole nazivati novom Osovinom zla). Preko Irana se "vuče" potpora sve do Gaze i šire. Preko Iraka, preko Sirije, Libanona...

Da, u nekim "uobičajenim" vremenima terorističke skupine poput ISIL-a svakako vole napadati Iran i skupine povezane s Iranom zbog činjenice da su Iranci šijiti, manjinska frakcija u Islamu. No ovo nikako nisu uobičajena vremena. Ovih 90 dana napada na Gazu šokiralo je svijet, a muslimanski svijet još i kudikamo više. I baš sad, u trenutku dok se svakog dana prate ratni zločini izraelske vojske nad civilnim stanovništvom Pojasa Gaze, baš sad navodni ISIL navodno pokreće najveći teroristički napad u povijesti post-revolucionarnog Irana?

Nekako se ta priča jednostavno ne uklapa u širu sliku događaja. Više izgleda da se koristi ISIL kao dežurni krivac, prigodni krivac za ovakvo što. Ali zar nije ISIL sam preuzeo odgovornost za napad putem Telegram kanala? Jest, ali sve te poruke su zapravo poprilično dubiozne, kao i sama struktura ISIL-a, kako smo već i rekli.

Svega nekoliko sati nakon što su američki dužnosnici poručili kako im se čini, prema vrsti napada, da bi za ovo mogao biti odgovoran ISIL, javlja se ISIL i preuzima odgovornost. Prevelika slučajnost? Možda. Iako valja ostaviti mogućnost da su ostaci ISIL-a postali posebno prepredeni pa sad izvode ovakvo što znajući da će se sumnje raspršiti na neka druga mjesta. Ipak govorimo o skupini koja je širila svoju "popularnost" javnim smaknućima.

S druge strane bilo bi naivno odbaciti mogućnost da su iza ovog napada na Iran stajali neki drugi akteri. Napad se događa točno 4 godine nakon atentata na najistaknutijeg iranskog generala, Qassema Soleimanija. A Soleimanija nije ubio ISIL, zna se tko ga je ubio hicem iz drona u blizini Bagdada. Brutalno je da jučer, na dan kad se Iran prisjeća generala koji je postao simbol iranskog otpora prema brojnim neprijateljima, se ubijaju ljudi koji su se došli pokloniti Soleimaniju. To je vrlo jasna poruka koja cilja na samu esenciju iranskog "otpora".

Dakako, valja podsjetiti da Izrael, glavni iranski neprijatelj u regiji, drži Iran odgovornim za napad Hamasa na Izrael 7. listopada. Bio je to najveći napad na Izrael od osnutka države. Ovo jučer je pak bio najveći napad na Iran od osnutka "novog Irana", odnosno od pada kraljevine i njenog pro-zapadnog vodstva 1979. godine.

Dakle, da podvučemo crtu promišljanja - ako iza ovog stoji ISIL, onda je taj ISIL zaključio da želi biti na strani Izraela, zemlje koja je u svega tri mjeseca likvidirala preko 22.000 civila u Pojasu Gaze. Što nam to sve govori? Ništa novo i ništa naročito - prljava rabota i dalje je aktivna, kao što i jest već godinama.

Tu je i atentat na istaknutog lidera Hamasa u Bejrutu, Saleha al-Arourija. I nakon ta dva događaja postaje jasno da stanje na Bliskom istoku više nije onakvo kakvo smo zatekli 1.1. ove godine. Eskaliralo je i šanse za regionalni rat danas su sve veće. Ono što se pak mnogi pitaju je tko bi izvan ove regije ratovao u slučaju da rat postane regionalan? Jer teško je zamisliti takav rat bez direktnog sudjelovanja SAD-a.

Ovih dana Bidenova administracija nalazi se na udaru brojnih interesnih skupina diljem svijeta koje od nje traže hitnu akciju i intervenciju u Crvenom moru, odnosno direktan napad na jemenske Houthi snage koje svojim sporadičnim napadima itekako remete i obustavljaju komercijalnu plovidbu Crvenim morem, jednim od najvažnijih pomorskih pravaca na svijetu. I dok teretni brodovi nevoljko plove oko cijele Afrike pošto im je preriskantno krenuti naprijed prema Suezu, od Amerike se očekuje jako puno.

Ali Biden nije naročito voljan. Ne čudi. Svaka eskalacija rata u izbornoj godini neće biti dobra po njega, a ni sad situacija nije baš dobra. Zapravo stiče se dojam da Biden ima realnu šansu za osvajanjem drugog mandata samo ako Donalda Trumpa totalno uguše pravnim preprekama i tako mu blokiraju mogućnost kandidature na izborima (što će biti eskalacija sama za sebe ako do toga dođe jer republikanski glasači itekako žele ponovno Trumpa).

Nije samo izborna godina to što brine Bidena i kreatore američke vanjske politike. U Washingtonu dobro znaju da njihov glavni saveznik na Bliskom istoku, Izrael, ima planove koji nikako nisu dobri po SAD. Nije tajna da bi Izrael volio uvući SAD u rat protiv Irana, da SAD za njih "ukloni" tu najveću opasnost. Ali to bi bio jako skup, težak i neizvjestan rat po Ameriku. Washington sad već aktivno brine oko toga kako izbjeći takav scenarij. Neće biti lako. Neke stvari se događaju mimo njih, primjerice ovaj i više nego sumnjiv teroristički napad u Iranu. Ako iza njega zaista stoji ISIL može se reći da bi dobili neku fanatičnu zadovoljštinu od takvog masakra, ali ništa značajno. S druge strane epilog napada mogao bi puno više odgovarati Izraelu jer može biti početak lančane reakcije koja vodi u veći rat, a onda se od SAD-a očekuje da se uključi...

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.