'Sunitsko-šijitske podjele dovode do sukoba diljem Bliskog istoka. Napeti odnosi na terenu vidljivi su u Iraku, Siriji, Saudijskoj Arabiji, Jemenu. Dvije velike bliskoistočne sile, sunitska Saudijska Arabija i šijitski Iran bore se za regionalnu premoć. Islamski svijet duboko je podijeljen na ove dvije, nepomirljive denominacije.' Ovakvo pretjerano pojednostavljivanje sunitsko-šijitske podjele učestalo je u javnosti. Da je podjela osnova (samo)identificiranja zajednica u pojedinim državama, te snažno utječe na sukobljavanje, to nosi sa sobom istinu. Međutim, niti su ti sukobi nastali na denominacijskim podjelama, niti podjele izviru iz samih denominacija. Tvrditi da je Bliski istok područje vjerskog sukoba naprosto ne drži vodu.
Podjela sunita i šijita je u svojoj biti politička. Suniti se nazivaju tako jer prate sunnu, djela Proroka Muhameda koja se sastoje od načina kako je Prorok izvršavao vanjske čini, poput ulaska u kuću ili džamiju, pozdravljanja susjeda, ritualno pranje, i slično, pa sve do moralnih i duhovnih djelovanja i stavova, kao što je pomoć prijateljima u nevolji, molitva s koncentracijom, shvaćanje svih ljudskih bića i prirode itd. Šijiti se nazivaju tako jer slijede šiat Ali, Alijev smjer (ili stranku), odnosno slijede put koji je utro Imam Ali, Muhamedov zet i njegov najbliskiji učenik. Ukratko, suniti vjeruju da Muhamed nije ostavio nasljednika, te da je htio da najbolji među njegovim sljedbenicima vode zajednicu muslimana. Šijiti odbacuju to mišljenje, te vjeruju da je Muhamed odabrao svog zeta Alija kao svog nasljednika i kao najbližeg muškog srodnika. Oni smatraju da je vodstvo islamske zajednice nasljedno.
Niti su šijiti, niti suniti jedinstveni. Oni se unutar sebe vrlo razlikuju. Islam ne poznaje svećenički stalež na način kako ga prepoznaje kršćanstvo, jer u islamu nije potrebno tražiti posrednika između čovjeka i Boga. Islam priznaje škole mišljenja i učenja, koje se temelje na proučavanju Kur'ana, hadisa i sune, te prihvaća da ljudi prepoznaju nečije mišljenje ili učenje kao pravilno, te se oko tog mišljenja okupljaju. Suniti, koji čine daleko najveću islamsku denominaciju, stvorili su nekoliko škola mišljenja (zakona): Hanafi, koji predstavljaju školu razuma (pokrivaju glavne sunitske zemlje Egipat, Tursku, Jordan, Irak, Siriju, Pakistan, Indiju, Afganistan, srednjoazijske republike, Sjeverni Kavkaz, Albaniju i Bosnu), te škole Šafijita (dio Egipta, Jemena, Iraka, Turske, Somalija, Etiopija, Džibuti, Kenija, Tanzanija, Mozambik, Malezija, Brunei i Indonezija), Hanbali (Saudijska Arabija, dio UAE), te Maliki (cijela Sjeverna i saharska Afrika, te dio Perzijskog zaljeva.
Šijiti prate liniju imama koji proistječu iz ahlulbejta odnosno Kuće Proroka. Linija Imama i nasljednika Muhamedovog kućanstva (sejedi) tvore povlašten sloj u šijitskim zajednicama. No, i šijiti imaju svoje razlike, ponajviše na temelju toga koliko se imama slijedi. Najveća šijitska sljedba je džaafaritska (poznata kao Imami ili Sljedba Dvanaestorice), koja slijedi 12 imama, te koja je najjača šijitska škola u Iranu, Iraku, Azerbajdžanu, Turskoj, Bahreinu, u nekim balkanskim zemljama (Albanija, Bugarska), u dijelu Afganistana, Pakistana i Indije. Osim njih postoje Ismailiti u Afganistanu, Indiji i Jemenu. Zajdi obitavaju u Jemenu i Saudijskoj Arabiji, te postoje druge manje skupine u Libanonu, Siriji i Turskoj.
Valja primjetiti da osim sunizma i šijizma postoji i nekoliko drugih islamskih denominacija. Među njima je najveća ibadi koja je službena škola Omana. Tu su i ahmadije (Indija), kuranisti, mahdavije (Indija, Balučistan), i drugi. Uz sve te škole postoji i vrlo raširena i naddenominacijska sufijska škola, koja se smatra mističnim putem islama.
Teološka razlika sunita i šijita temelji se na ne pretjerano presudnim diferencijacijama. Obje denominacije slažu se oko pet stupova islama i svemu što čini muslimana. Gotovo sve hadise i cijelu sunu dijele obje zajednice. Postoji nekoliko razlika u shvaćanju odrednica vjere. Suniti vjeruju u realnost jednoga Boga (tavhid), postojanje anđela, autoritet knjiga (knjige Abrahama, Tore, Psalama, Evanđelja i Kur'ana), praćenje Božanskih Proroka, pripremu i vjerovanje u Posljednji dan, te predsjednicaiju dobrog i lošeg koju poznaje samo Bog. Šijiti dijele sunitsko vjerovanje u Posljednji dan, Proroke i Tavhid, ali ono što ih ističe je iznimno važno vjerovanje u vodstvo imama i u socijalnu pravdu. Ova dva vjerovanja uzrokovala su najveće pokrete u šijitskom svijetu.
Šijiti nisu nastali odjednom. Bio je to proces koji je učvršćen s imamom Džaafar al-Sadik (otuda džaafariti), te pozicioniran kao državna religija Irana za vrijeme dinastije Safavida. Svakako je osnivačko okupljanje šijita mučenička smrt imama, a posebice trećeg imama Huseina. Kad je otrovan imam Ali, Muhamedov zet, te nakon što je umrla njegova voljena kćerka Fatima, Muhamedovi unuci Hasan i Husein tvorili su pokret koji je zastupao potrebu imamstva, odnosno pravednog vođenja u društvenim i vjerskim pitanjima. U tome su se sukobili s moćnicima koji su htjeli preuzeti kalifat, a posebice sa sirijskim Umajadima i njihovim vođom Muavijom. Imam Hasan i Muavija sklopili su dogovor da neće djelovati jedan protiv drugoga dok su živi, ali kad je Hasan umro, te ga naslijedio brat Husein došlo je do zaoštravanja odnosa. Muaviju je naslijedio njegov sin Jazid koji je odlučio razriješiti s Huseinovom sljedbom, što je naposljetku dovelo do krvavog obračuna na poljima Karbale u današnjem Iraku. Husein i gotovo cijela njegova sljedba ubijeni su tamo, u masakru koji i danas šijiti obilježavaju u blagdanu Ašure. Karbala i okolni gradovi postali su tzv. gradovi-svetišta, kojima milijuni šijita hodočaste. Ova povijesna epizoda toliko je jaka u svijesti muslimana, da će rijetko koji šijit nositi ime Omar, Osman, Abu Bakr, Ajša, Muavija ili Jazid, jer se radi o osobama povezanim s protualijevskim pokretom, dok će suniti teško dati svojoj djeci 'šijitska' imena Fatima, Zajnab, Ali, Abas, Husein i Hasan. Iznimka je među muslimanima koji naginju sufijskom putu, posebice zato jer su mnogobrojni sufiji u Turskoj i na Balkanu vezani uz iranske sufijske velikane (Rumi, Hafez, Saedi).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
