Analiza: Kako "spektakularni" ukrajinski udar na baze duboko u Rusiji približava rat neminovnom kraju?

Devet mjeseci rat u Ukrajini vodi se na način da ruske snage napadaju, a ukrajinske se brane ili pak u određenim prostorima pokreću i vrlo učinkovite protuofenzive. Tek ponekad su ukrajinske snage uspješno ciljale ruski teritorij, računajući pritom i prostor Krima koji je pod ruskom kontrolom od 2014. godine. Na Krimu je izvedeno nekoliko vrlo učinkovitih udara na ruske baze kao i na Krimski most koji povezuje anektirani poluotok s ruskim kopnom. Također su izvedeni i udari na ruski grad Belgorod koji se nalazi u relativnoj blizini ukrajinske granice. No, sve to nije šokiralo Rusiju kao ono što se dogodilo početkom ovog tjedna...

Pretpostavljalo se da Ukrajina ne može napasti duboko u Rusiju iako nije baš jasno na temelju čega je ta pretpostavka stvorena? Poznato je da Ukrajina ima kapacitete za to, uključujući dronove koji su najvjerojatnije korišteni u udaru na dvije ruske zračne vojne baze udaljene oko 500 kilometara od rusko-ukrajinske granice. Nadalje, zna se da SAD opskrbljuje Ukrajinu sa sve naprednijim naoružanjem. Bilo bi naivno misliti da će SAD pritom javno priložiti informacije o svemu što se Ukrajini šalje. To bi ipak bio malo "prečist" rat.

Razumljivo, kod ovakvih napada Ukrajina neće preuzeti odgovornost jer to komplicira stvari politički i diplomatski, no, sasvim je jasno da su njihove snage stajale iza udara na ruske baze, baš kao i ranije za vrijeme napada koji su privukli značajnu pažnju.

Rusija je vjerovala da može zaštititi svoju duboku unutrašnjosti, tome svjedoči i činjenica da su u napadu pogođene baze u kojima se nalaze ruski strateški bombarderi. Da je postojala bilo kakva sumnja da bi isti mogli biti ugroženi zasigurno bi bili spremljeni na sigurnije lokacije ili bi pak baze bile pod većom protuzračnom zaštitom.

Ovako izgleda kako su Ukrajinci još jednom uhvatili Ruse nespremne. Takvi propusti se Rusima obijaju o glavu, ako je suditi po dosadašnjem ratovanju, jer su na sličan način izgubili i kontrolu nad regijom Harkov.

Dakako, čini se da Ukrajinci ponovno dobivaju vrlo dobro pripremljene obavještajne informacije od svojih saveznika koji neumorno rade birajući im mete.

Neki su primjetili da svaki put kad ruska vojska pretrpi neki ovakav poprilično ponižavajući udar postoji opasnost od "eskalacije". Ali što bi uopće eskalacija u ovom trenutku mogla biti? Nekako se čini da smo od Rusije vidjeli već skoro sve što je ona voljna upotrijebiti u Ukrajini, naročito ako se na to dodaju intenzivni raketni i zračni napadi na ukrajinsku infrastrukturu.

Ali i ti napadi, koje je Rusija u nekoliko navrata pokrenula kao direktnu odmazdu na neki ukrajinski udar (recimo onaj na Krimskom mostu), čini se da ne mogu Rusiji donijeti neku konkretnu prevagu. Da, ukrajinska infrastruktura je poprilično oštećena, struja nestane, ali se i dosta brzo vrati. Tu opet važnu ulogu igraju i ukrajinski saveznici koji su spremni pomoći na sve načine, primjerice slanjem generatora i slične opreme.

Koliko još Rusija uopće ima raketa za ovakve napade? Ukrajinci tvrde da imaju za još svega "par napada ovakvog intenziteta". To može i ne mora biti točno, ali stiče se dojam da se sve strane ubrzano iscrpljuju. Na Zapadu se također već traži "granata više" za slanje u Ukrajinu, ali izvori počinju presušivati, naročito zbog činjenice da su inicijalno slane zalihe starije vojne opreme koja se nalazila nagomilana po skladištima.

Zapravo rat u Ukrajini sad je ušao u onu fazu kad veliki proizvođači oružja zadovoljno trljaju ruke jer ne samo da se mora proizvoditi još oružja za Ukrajinu već i za brojna potrošena skladišta NATO zemalja.

Valja primjetiti da se još nešto promijenilo ako stavimo prst na "puls retorike". Čini se da niti jedna niti druga strana u zadnje vrijeme ne iznose apokaliptičke izjave vezane uz nuklearno oružje. Dobro, imamo pokoji komentar Lavrova i drugih da bi situacija, ako se ovako nastavi, mogla završiti "sukobom nuklearnih sila" (ali ni on ne tvrdi da bi sukob nužno bio nuklearan!).

Imali smo jedan poprilično bizaran period u kojem se danima spekuliralo hoće li Rusija upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini, do te mjere da se to već na neki način i "očekivalo". S druge strane Rusija je počela intenzivno spominjati tzv. "prljavu bombu" te tvrditi kako će je Ukrajina uskoro upotrijebiti kako bi za uporabu iste optužila njih.

Čini se, zbog nekog razloga, da je taj period sada iza nas. Možda su vrlo jasni stavovi nekih zemalja, primjerice Kine i Indije, da takva retorika mora prestati, utjecali na cjelokupnu situaciju. Što god da bio razlog, izostanak čestog spominjanja "armagedona" svakako se treba pozdraviti.

Možda je pak razlog taj da se u isto vrijeme, recimo kroz koja dva zadnja tjedna, dosta često spominju potencijalni pregovori. Da, i Rusija i Ukrajina međusobno se optužuju za odbacivanje bilo kakvih pregovora, ali "u zraku" se svakako osjeća jedna drugačija atmosfera. Imamo izjave koje otvaraju vrata prema jednom vrlo opreznom optimizmu. Još uvijek s puno uvjeta, no takvo što bi se i očekivalo da bude prisutno kad napokon dvije strane, zajedno s kojim već posrednikom, krenu u pregovore.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.