26. siječnja ove godine je ruski predsjednik Vladimir Putin čestitao indijskom predsjedniku Ram Nathi i premijeru Narendri Modiju Dan Republike Indije. Tog dana je 1950. Indija proglašena suverenom državom. U Putinovoj poruci posebno se ističe ovaj dio: "Rusija cijeni odnos privilegiranog strateškog partnerstva s Indijom. Siguran sam da ćemo kroz zajedničke napore osigurati daljnji napredak bilateralnog političkog dijaloga, plodonosne suradnje u svim poljima i konstruktivne interakcije u međunarodnim odnosima." Putin je naveo indijske uspjehe u gospodarstvu i društvenim, znanstvenim i tehnološkim sferama te posebno naglasio doprinos Indije međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti.
Poruka ruskog vođe označila je koliko su važni i srdačni odnosi između dviju velikih sila danas u uvjetima multipolarnosti. Još od boljševičke revolucije u Petrogradu i velikih društvenih promjena koje su inicirane u Sovjetskom Savezu, rani indijski domoljubi na čelu s Džavaharlal Nehruom, fascinirani su bili SSSR-om i imali su o njemu romantičnu predodžbu. Sovjetski Savez, iliti pojednostavljeno kazano sovjetska Rusija, imala je posebno mjesto u indijskoj slici svijeta. U praksi, nakon stjecanja neovisnosti 1947. indijski utemeljitelji željeli su dobre odnose i s Moskvom, ali i Washingtonom. Naginjanje prema socijalizmu, činjenica da je Pakistan odmah po osnutku postao američki partner i želja da naprave odmak od dojučerašnjih kolonizatora, otvorila je put zbližavanju sa sovjetskom Rusijom. Indija je bila, naravno, jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, ali po mnogo čemu odnosi sa SSSR-om bili su nešto posebno.
Sredinom 1950-ih međusobni posjeti Nehrua i Nikite Hruščova te tehnička i druga pomoć SSSR-a Indiji u razvoju velikih gospodarskih sustava, inaugurirali su posebno dobru fazu međusobnih odnosa. Dalekosežna odluka SSSR-a da proda tehnologiju i dozvoli proizvodnju MIG-a 21 u Indiji 1962. bila je možda ključan znameniti događaj u bilateralnim odnosima. Još do 1965. SSSR je bio dovoljno neutralan da je u Taškentu dogovoren prekid vatre između Pakistana i Indije, no sljedeći veliki sukob, rat u Istočnom Pakistanu - budućem Bangladešu, donio je novi razvoj događaja. Držanje Kine koja je naginjala potpori Pakistanu potaknula je Indijce da se još jače vezuju uz SSSR, s kojim je u kolovozu 1971. potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji. Sljedeća dva desetljeća, Indija je bitno ovisila o sovjetskoj pomoći, opremi i slično, poglavito u obrani. U trenucima kada druge velike sile nisu htjele stati iza Indije, SSSR je to učinio i to indijski narod nikada nije zaboravio. Gotovo 70% indijskog uvoza naoružanja i vojne opreme dolazilo je iz SSSR-a. Razumljivo, u najširim crtama postojalo je s indijske strane razumijevanje za sovjetske stavove i interese od Afganistana do šireg prostora jugoistočne Azije.
U tri velike međunarodne krize: Mađarska revolucija 1956., Praško proljeće 1968. i prilikom pokretanja sovjetske intervencije u Afganistanu 1979., Indija je ostala maksimalno neutralna i nije osuđivala sovjetsku politiku. S druge strane, Indija je imala stalnu i stabilnu podršku u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda što se tiče problema Kašmira i njenih nuklearnih ambicija.
Odnosi Indije s Rusijom prolaze posljednjih četvrt stoljeća sustavnu reevaluaciju sukladno izgradnji modernog svijeta. Pad Berlinskog zida, nestanak Varšavskog pakta i raspad SSSR-a doveli su do promjene indijske vanjske politike i veće preorijentacije. S Istoka New Delhi je počeo više gledati na Zapad odnosno SAD, EU, Izrael i druge sile. No neovisno o tome, Rusija je za Indiju ostala vrlo važan vanjskopolitički partner, kao što je to i Indija za Rusiju. "Hindi Rusi bhai-bhai" iliti u prijevodu "Indijci i Rusi su braća", slogan je ostao do današnjih dana još iz vremena SSSR-a. Iako se mnogo toga promijenilo od vremena Hladnog rata, obje nacije pažljivo nastoje očuvati i čak pojačati bilateralnu suradnju. Odnos Moskva-New Delhi pogonjen je vrlo različitim interesima, ali ipak obje nacije uspijevaju održavati specijalne odnose. Neprekinuti posjeti na najvišoj razini i druga suradnja dokazi su za to. Gospodarski su odnosi izgubili dio važnosti zbog proporcionalnog otvaranja Indije prema Zapadu i Kini, ali su zato vojni i obrambeno-sigurnosni aspekti suradnje nastavljeni istim ili čak većim intenzitetom.
Vremena su se promijenila i premda se Indija više otvorila prema Zapadu ona i dalje ne želi biti pripadnikom tog Zapada već nastoji ostvariti autonomnu i neovisnu vanjsku politiku. Unatoč gospodarskim i obrambenim vezama s Amerikom, Indija još uvijek ne želi da ju se naziva američkim saveznikom. Naziv "partner" je ok, ali naziv "saveznik" Indijci ustrajno odbijaju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
