S vremena na vrijeme svaka velika kriza, naročito one koje traju dovoljno dugo, imat će trenutak kad će se nešto trebati reći o tome što poznati slovenski filozof Slavoj Žižek ima za reći o tome. To dolazi skoro kao jedan intermezzo u kontekstu šire drame koja traje. Problem je pogoditi je li to zaista sredina, ali problem može biti i sadržaj, naročito u zadnjih nekoliko instanci. A nije uvijek bilo tako. Bilo je vrijeme kad se ukazivanje Žižeka u pauzama globalnih kriza moglo bezrezervno smatrati dobrim doprinosom, važnim i preciznim seciranjem tekuće nepravde na jedan svojstven način.
Ali kako se vremena mijenjaju tako sve više navire nostalgija za tom preciznošću koja je intelektualno grmjela, bilo da je riječ o definitivnoj analizi iznimne "od dolje prema gore" pobune u vidu Occupy Wall Street pokreta prije sad već dosta godina, oštre i krajnje disidentske interpretacije otpora u Afganistanu kada se baš nitko nije usudio talibane nazivati "borcima", pa do potpuno jasne osude anti-radničkih revolucija u novijoj Europi kroz mjere štednje i diktat nadnacionalnih tijela kao što su Europska centralna banka.
Mogli bismo trošiti vrijeme gledajući stare snimke "najopasnijeg filozofa današnjice", ali čemu? Prebrzo se nižu aktualnosti da bismo se vraćali unatrag. Idemo zato s novim i aktualnim, ravno u emisiju istaknutog britanskog novinara Piersa Morgana "Uncensored". Gostuje Slavoj Žižek i teme možemo olako pogoditi unaprijed - prvo će uslijediti gotovo protokolarna novinarska zanimacija Žižekovim komunističkim tendencijama koje su se s godinama svele na egzotični imidž bez puno supstance. Onda mora na red doći rat u Ukrajini, pa rat u Pojasu Gaze, a zatim, nakon što je bitno odrađeno, tijekom kojih 40 minuta razgovora stigne se spomenuti i Barbie, Oppenheimer, Trump, pa čak i nove teorije zavjere o britanskoj kraljevskoj obitelji.
Preskočit ćemo uvod i smirivanje te se fokusirati na ono ključno, za početak rat u Ukrajini, jer Žižek, očekivano, ima puno toga za reći, ali tu su i izjave koje u neku ruku opravdavaju njegov nadimak "najopasniji živući filozof" iako ne u onom romantičnom već u apokaliptičnom tonu.
Ali prije toga zanimljivo je spomenuti jedan mali detalj, činjenicu da Žižek ima potrebu pohvaliti svog voditelja, Piersa Morgana, ističući da, iako smatra da se politički ne slažu, prema njemu ima poprilično uvažavanje jer ne "s*re" kao drugi. Poprilično čudno da je Žižek baš Morgana izdvojio kao primjer slobodnog mislioca na medijskim valovima jer to ovaj Britanac definitivno nije. Piers Morgan možda jest utjecajan i naveliko poznat, ali riječ je o posebno - da ne koristimo Žižekov žargon - antipatičnom liku koji je karijeru izgradio kroz vjerno služenje toksičnim tabloidima Ruperta Murdocha. Kao novinar i voditelj spada također u onu kategoriju javnih osoba koje se trude ispasti upoznate sa stanjem stvari, ali njihovo neznanje emitira iz njih u svim pravcima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
