Već neko vrijeme doima se kako se Sirijski rat nalazi u završnoj fazi, no upravo ta završna faza, kako se i pretpostavljalo, krije možda i najveće eskalacije koje mogu doista voditi prema eksplozivnom kraju ovog rata ili ga mogu vratiti natrag na njegovu aktivnu fazu bez kraja na vidiku.
Nekoliko važnih stvari dogodilo se zadnjih dana, a naročito u zadnjih 24 sata. Fokus je i dalje na južnim i istočnim dijelovima Sirije, tamo gdje se vrši najveći pritisak na ISIL i tamo gdje na površinu izbijaju velike geostrategije, a ne, kako bi trebalo, zajednička borba protiv terorizma.
Nakon šest godina rata to bi već svima trebalo biti jasno, no i onima kojima do sad nije, aktualni događaji potvrđuju kako je SAD aktivan sudionik u ovom ratu, jedna strana konflikta.
U tom kontekstu američka borba protiv ISIL-a postaje neka vrsta "dimne zavjese", povod za fizičkim ulaskom u sirijski teritorij iz kojega se ne namjeravaju tek tako povući.
Američki fizički generacijski ulazak u zemlje Bliskog istoka
Ovih dana slušamo kako američka vojska planira poslati dodatne tisuće vojnika u Afganistan, a taj rat SAD je započeo još 2001. godine, prije 16 dugih godina. Iz te perspektive može se reći kako SAD ulazi u zemlje Bliskog istoka i tamo stvara generacijsku prisutnost, a možda i permanentnu.
U sva tri slučaja - Afganistan, Irak i sada Sirija - SAD ulazi bez ičijeg odobrenja, na temelju argumenta kojeg su sami sebi stvorili, na temelju tzv. "Rata protiv terorizma", odnosno geopolitičkog koncepta koji omogućava američkoj vojsci da uđe doslovno svugdje gdje želi. Tri spomenute zemlje su zemlje u koje su američke snage fizičke ušle i ne planiraju se tako brzo povući, no tu su još i zemlje gdje je SAD manje "fizički" prisutan, ali lebdi stalno iznad - Jemen, Somalija i Libija neke su od tih zemalja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
