Već neko vrijeme doima se kako se Sirijski rat nalazi u završnoj fazi, no upravo ta završna faza, kako se i pretpostavljalo, krije možda i najveće eskalacije koje mogu doista voditi prema eksplozivnom kraju ovog rata ili ga mogu vratiti natrag na njegovu aktivnu fazu bez kraja na vidiku.
Nekoliko važnih stvari dogodilo se zadnjih dana, a naročito u zadnjih 24 sata. Fokus je i dalje na južnim i istočnim dijelovima Sirije, tamo gdje se vrši najveći pritisak na ISIL i tamo gdje na površinu izbijaju velike geostrategije, a ne, kako bi trebalo, zajednička borba protiv terorizma.
Nakon šest godina rata to bi već svima trebalo biti jasno, no i onima kojima do sad nije, aktualni događaji potvrđuju kako je SAD aktivan sudionik u ovom ratu, jedna strana konflikta.
U tom kontekstu američka borba protiv ISIL-a postaje neka vrsta "dimne zavjese", povod za fizičkim ulaskom u sirijski teritorij iz kojega se ne namjeravaju tek tako povući.
Američki fizički generacijski ulazak u zemlje Bliskog istoka Ovih dana slušamo kako američka vojska planira poslati dodatne tisuće vojnika u Afganistan, a taj rat SAD je započeo još 2001. godine, prije 16 dugih godina. Iz te perspektive može se reći kako SAD ulazi u zemlje Bliskog istoka i tamo stvara generacijsku prisutnost, a možda i permanentnu.
U sva tri slučaja - Afganistan, Irak i sada Sirija - SAD ulazi bez ičijeg odobrenja, na temelju argumenta kojeg su sami sebi stvorili, na temelju tzv. "Rata protiv terorizma", odnosno geopolitičkog koncepta koji omogućava američkoj vojsci da uđe doslovno svugdje gdje želi. Tri spomenute zemlje su zemlje u koje su američke snage fizičke ušle i ne planiraju se tako brzo povući, no tu su još i zemlje gdje je SAD manje "fizički" prisutan, ali lebdi stalno iznad - Jemen, Somalija i Libija neke su od tih zemalja.
I dok u slučaju Iraka i Afganistana imamo državne vlasti koje (možda nevoljko) dozvoljavaju SAD-u da bude vojskom prisutan na njihovom teritoriju, u slučaju Sirije nemaju apsolutno nikakav legitimitet te se njihova vojna prisutnost stoga može smatrati jedino ilegalnom invazijom i agresijom, prema svakoj interpretaciji međunarodnog prava.
Prema istoj interpretaciji međunarodnog zakona sirijska vojska ima pravo obračunati se sa svakim stranim nepoželjnim akterom na njihvom teritoriju. No, sirijska vojska to ne čini (znajući da bi se to loše završilo po njih), ali zato čini taj strani akter.
Uvertira u američko-sirijski rat: Tko god biva izabran politika Hillary Clinton pobjeđuje Za vrijeme Obamine administracije američka vojska nije niti jednom, barem ne službeno, došla u sukob sa sirijskom vojskom. Prisutnost je za njegove vlasti započela, ali se koliko-toliko poštivala distanca. Dakako, to ne znači da je Obama bio pozitivac u ovoj priči, upravo suprotno, svojim potezima omog...
Nekoliko važnih stvari dogodilo se zadnjih dana, a naročito u zadnjih 24 sata. Fokus je i dalje na južnim i istočnim dijelovima Sirije, tamo gdje se vrši najveći pritisak na ISIL i tamo gdje na površinu izbijaju velike geostrategije, a ne, kako bi trebalo, zajednička borba protiv terorizma.
Nakon šest godina rata to bi već svima trebalo biti jasno, no i onima kojima do sad nije, aktualni događaji potvrđuju kako je SAD aktivan sudionik u ovom ratu, jedna strana konflikta.
U tom kontekstu američka borba protiv ISIL-a postaje neka vrsta "dimne zavjese", povod za fizičkim ulaskom u sirijski teritorij iz kojega se ne namjeravaju tek tako povući.
Američki fizički generacijski ulazak u zemlje Bliskog istoka Ovih dana slušamo kako američka vojska planira poslati dodatne tisuće vojnika u Afganistan, a taj rat SAD je započeo još 2001. godine, prije 16 dugih godina. Iz te perspektive može se reći kako SAD ulazi u zemlje Bliskog istoka i tamo stvara generacijsku prisutnost, a možda i permanentnu.
U sva tri slučaja - Afganistan, Irak i sada Sirija - SAD ulazi bez ičijeg odobrenja, na temelju argumenta kojeg su sami sebi stvorili, na temelju tzv. "Rata protiv terorizma", odnosno geopolitičkog koncepta koji omogućava američkoj vojsci da uđe doslovno svugdje gdje želi. Tri spomenute zemlje su zemlje u koje su američke snage fizičke ušle i ne planiraju se tako brzo povući, no tu su još i zemlje gdje je SAD manje "fizički" prisutan, ali lebdi stalno iznad - Jemen, Somalija i Libija neke su od tih zemalja.
I dok u slučaju Iraka i Afganistana imamo državne vlasti koje (možda nevoljko) dozvoljavaju SAD-u da bude vojskom prisutan na njihovom teritoriju, u slučaju Sirije nemaju apsolutno nikakav legitimitet te se njihova vojna prisutnost stoga može smatrati jedino ilegalnom invazijom i agresijom, prema svakoj interpretaciji međunarodnog prava.
Prema istoj interpretaciji međunarodnog zakona sirijska vojska ima pravo obračunati se sa svakim stranim nepoželjnim akterom na njihvom teritoriju. No, sirijska vojska to ne čini (znajući da bi se to loše završilo po njih), ali zato čini taj strani akter.
Uvertira u američko-sirijski rat: Tko god biva izabran politika Hillary Clinton pobjeđuje Za vrijeme Obamine administracije američka vojska nije niti jednom, barem ne službeno, došla u sukob sa sirijskom vojskom. Prisutnost je za njegove vlasti započela, ali se koliko-toliko poštivala distanca. Dakako, to ne znači da je Obama bio pozitivac u ovoj priči, upravo suprotno, svojim potezima omog...
