Činjenica je da Europa želi nastaviti suradnju s Iranom i nakon što je Trump izašao iz nuklearnog sporazuma, no koliko je spremna daleko ići kontra SAD-a? Ako je suditi prema jednom neimenovanom diplomatskom izvoru, daleko.
Naime, kako prenosi ruska novinska agencija RIA Novosti, diplomatski izvor im je rekao kako Europska unija planira kupovati iransku naftu u eurima umjesto u američkim dolarima.
Bio bi to veliki potez za EU, pozitivan potez, kao i veliki udarac američkom Petrodolar sistemu. Dakako, pritom valja istaknuti kako postoji velika vjerojatnost da je SAD izvršio agresiju na Irak i kasnije na Libiju upravo zbog činjenice da su se ove zemlje usprotivile prodaji nafte u američkim dolarima odnosno sistemu koji je na snazi već desetljećima i kojem SAD poprilično duguje za status jedine svjetske super-sile.
"Imam informacije iznutra koje mi govore kako će se EU u kupovanju iranske nafte prebaciti s dolara na eure", rekao je izvor za RIA Novosti.
Dakako, ova informacija sama po sebi može i ne mora biti točna, no diskusija o kupnji nafte u nečem mimo američkog dolara je itekako potrebna. Naime, Petrodolar sustav je "namješten" na takav način da bez obzira tko s kime trguje u konačnici uvijek profitira SAD.
Sve je nastalo sredinom 70-ih godina kada je izbila velika naftna kriza. Tada, navodno da bi se situacija oko cijene nafte stabilizirala, određeno je da će se od sada sva nafta kupovati i prodavati u američkim dolarima. Naravno, takvo što nije se moglo tek tako "odrediti" jer je jasno da će svi osim izvoznika nafte i SAD-a biti na gubitku (primarno Europa, a kasnije i azijske sile nakon što im je apetit za naftom porastao). "Dogovor" je zapravo nastao primarno između samo dvije zemlje - SAD-a i Saudijske Arabije.
Saudijska Arabija, kao najveći proizvođač nafte na svijetu imala je dovoljno snage da odredi u kojoj valuti će prodavati svoju naftu - drugi se u tom slučaju mogu ili pokoriti ili pokušati nekako zaustaviti kraljevsku obitelj u Rijadu. No, tu na scenu stupa drugi dio ovog sporazuma - SAD se obvezao braniti Saudijsku Arabiju pod svaku cijenu. Tako je stvorena simbioza između Rijada i Washingtona koja je i danas čvrsto na snazi, a od onda je uvelike promijenila svijet, naročito Bliski istok.
SAD profitira izuzetno od ovog dogovora jer sve zemlje koje kupuju naftu doslovno moraju imati američke dolare u svojim koferima - inače nema nafte. Za američko gospodarstvo to je poticaj kao nijedan u povijesti jer sve zemlje kojima treba nafta će se boriti za američke dolare na način da će ne samo trgovati intenzivno sa SAD-om već se i pokoravati SAD-u. To je i razlog zašto su američke sankcije toliko i ubojite jer nijedna zemlja si ne može dozvoliti biti lišena potrebnog energenta.
Naravno, tu je i nekoliko zemalja koje izvoze naftu - na njih sankcije stoga neće toliko jako djelovati, ali SAD ima "rješenje" i za njih: čistu silu. Na taj način su stradale Libija i ranije Irak, a uskoro bi mogla i Venezuela (mada je SAD trenutačno zadovoljan unutarnjim problemima u toj zemlji te se nadaju da će tamošnja situacija sama "odraditi svoje").
Dakako, zemlje Bliskog istoka koje izvoze naftu shvaćaju da je Saudijska Arabija nelojalni konkurent i cilj im je osloboditi se Petrodolar stiska. Irak je planirao prodavati naftu u eurima i snašla ga je ekstremno tragična sudbina od koje se nikada nije posve oporavio. Ista sudbina snašla je i Libiju koja je koketirala s idejom da počne naftu prodavati u zlatu - ona se također još dugo neće oporaviti od američke agresije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.