Činjenica je da Europa želi nastaviti suradnju s Iranom i nakon što je Trump izašao iz nuklearnog sporazuma, no koliko je spremna daleko ići kontra SAD-a? Ako je suditi prema jednom neimenovanom diplomatskom izvoru, daleko.
Naime, kako prenosi ruska novinska agencija RIA Novosti, diplomatski izvor im je rekao kako Europska unija planira kupovati iransku naftu u eurima umjesto u američkim dolarima.
Bio bi to veliki potez za EU, pozitivan potez, kao i veliki udarac američkom Petrodolar sistemu. Dakako, pritom valja istaknuti kako postoji velika vjerojatnost da je SAD izvršio agresiju na Irak i kasnije na Libiju upravo zbog činjenice da su se ove zemlje usprotivile prodaji nafte u američkim dolarima odnosno sistemu koji je na snazi već desetljećima i kojem SAD poprilično duguje za status jedine svjetske super-sile.
"Imam informacije iznutra koje mi govore kako će se EU u kupovanju iranske nafte prebaciti s dolara na eure", rekao je izvor za RIA Novosti.
Dakako, ova informacija sama po sebi može i ne mora biti točna, no diskusija o kupnji nafte u nečem mimo američkog dolara je itekako potrebna. Naime, Petrodolar sustav je "namješten" na takav način da bez obzira tko s kime trguje u konačnici uvijek profitira SAD.
Sve je nastalo sredinom 70-ih godina kada je izbila velika naftna kriza. Tada, navodno da bi se situacija oko cijene nafte stabilizirala, određeno je da će se od sada sva nafta kupovati i prodavati u američkim dolarima. Naravno, takvo što nije se moglo tek tako "odrediti" jer je jasno da će svi osim izvoznika nafte i SAD-a biti na gubitku (primarno Europa, a kasnije i azijske sile nakon što im je apetit za naftom porastao). "Dogovor" je zapravo nastao primarno između samo dvije zemlje - SAD-a i Saudijske Arabije.
Saudijska Arabija, kao najveći proizvođač nafte na svijetu imala je dovoljno snage da odredi u kojoj valuti će prodavati svoju naftu - drugi se u tom slučaju mogu ili pokoriti ili pokušati nekako zaustaviti kraljevsku obitelj u Rijadu. No, tu na scenu stupa drugi dio ovog sporazuma - SAD se obvezao braniti Saudijsku Arabiju pod svaku cijenu. Tako je stvorena simbioza između Rijada i Washingtona koja je i danas čvrsto na snazi, a od onda je uvelike promijenila svijet, naročito Bliski istok.
SAD profitira izuzetno od ovog dogovora jer sve zemlje koje kupuju naftu doslovno moraju imati američke dolare u svojim koferima - inače nema nafte. Za američko gospodarstvo to je poticaj kao nijedan u povijesti jer sve zemlje kojima treba nafta će se boriti za američke dolare na način da će ne samo trgovati intenzivno sa SAD-om već se i pokoravati SAD-u. To je i razlog zašto su američke sankcije toliko i ubojite jer nijedna zemlja si ne može dozvoliti biti lišena potrebnog energenta.
Naravno, tu je i nekoliko zemalja koje izvoze naftu - na njih sankcije stoga neće toliko jako djelovati, ali SAD ima "rješenje" i za njih: čistu silu. Na taj način su stradale Libija i ranije Irak, a uskoro bi mogla i Venezuela (mada je SAD trenutačno zadovoljan unutarnjim problemima u toj zemlji te se nadaju da će tamošnja situacija sama "odraditi svoje").
Dakako, zemlje Bliskog istoka koje izvoze naftu shvaćaju da je Saudijska Arabija nelojalni konkurent i cilj im je osloboditi se Petrodolar stiska. Irak je planirao prodavati naftu u eurima i snašla ga je ekstremno tragična sudbina od koje se nikada nije posve oporavio. Ista sudbina snašla je i Libiju koja je koketirala s idejom da počne naftu prodavati u zlatu - ona se također još dugo neće oporaviti od američke agresije.
To nas dovodi do Irana i aktualnih informacija da bi EU mogla početi kupovati iransku naftu u eurima. Hoće li to SAD dozvoliti? Neće. Povijest 21. stoljeća nas uči da je SAD spreman brutalnim agresijama zaustavljati ovakve konkretne izazove Petrodolar sistemu, zašto bi sada posustao?
Iz te perspektive ovaj plan Europske unije, ako u navodnim informacijama ima istine, mogao bi biti i smrtna presuda Iranu jer SAD sigurno neće napasti Europu, ali hoće napasti Iran. Štoviše, situacija na Bliskom istoku je danas takva da se intenzivno traga za povodom kako napasti Iran, a uz SAD tu su i regionalne sile koje su itekako voljne pridružiti se takvoj agresiju, u prvom redu Izrael i Saudijska Arabija.
Ako Europa zaista želi kupovati iransku naftu u svojoj valuti onda to ne može objaviti tek tako "iz vedra neba". Iranu se u tom slučaju moraju dati konkretne garancije da njegovi gradovi već sutra neće postati mete američkih bombardera. Može li EU garantirati takvu sigurnost Iranu? Gotovo apsolutno ne može - jako teško je zamisliti da bi postojeća europska politička garnitura poručila SAD da će vojno braniti Iran od potencijalne agresije. Da, vojno, jer to je jedina garancija koja se može dati, sve drugo su prazne izjave koje će SAD s užitkom pogaziti i napraviti po svome.
Nadalje, čak ni europske garancije tu ne bi bile dovoljne, ono što je od esencijalne važnosti je da se napokon u vanjskopolitičkom smislu probudi i veliki tromi azijski zmaj. Naime, Kina je postala najveći uvoznik nafte na svijetu i ako bi ikome odgovaralo da se dokrajči nepošteni i opasni Petrodolar sistem onda je to upravo ona (s tim ciljem nastoje postići i dogovor sa Saudijskom Arabijom, trudi se i Rusija šarmirati dvor u Rijadu, no pitanje je koliko će ta nastojanja imati rezultata - sve u svemu, oni koji žele kraj Petrodolara znaju da su dvije ključne točke koje ga održavaju, Washington i Rijad).
Kina je već prošle godine najavila da će uskoro početi kupovati naftu u svojoj valuti, juanima. To je izazvalo veliku pažnju, ali do danas se takva trgovina još nije počela realizirati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
