Nakon jučerašnjeg ruskog priznanja Luganska i Donjecka danas su uslijedile prepoznatljive i očekivane posljedice. Poučeni prethodnim sličnim krizama koje su uključivale Rusiju (od Krima pa do ruske vojne intervencije u Siriji), može se očekivati da će zapadnom bloku biti potreban dan ili dva da krene s konkretnim koracima. Ovog puta možda i manje jer su se dobro pripremili za baš ovakav scenarij pa ćemo tako već uskoro saznati kakve se sve sankcije uvode Rusiji.
EU ministar vanjskih poslova Josep Borrell danas je poručio kako će EU Rusiji uvesti sankcije "koje bole". Jasno, Rusija je itekako očekivala sankcije nakon jučerašnjeg poteza, znali su da ne mogu proći bez toga. Ipak, možda bi Borrell i EU trebali pripaziti što rade jer sankcije, da, mogu biti itekako bolne, mogu biti i razorne poput oružja, ali za razliku od konvencionalnog rata gdje stradavaju većinom vojnici u slučaju sankcija gotovo isključivo stradavaju civili, a naročito oni koji su i inače u teškom stanju.
Ako EU planira uvesti sankcije ruskom vrhu, zapravo ne samo vrhu, svim političkim dužnosnicima ili recimo ruskim oligarsima koji se još grčevito drže zapadnih prijestolnica, svakako može to učiniti. Sankcijama mogu ciljati i specifične ruske industrije koje bi nanijele Rusiji ekonomske gubitke. Netko tko vjeruje u učinkovitost sankcija (što je jako diskutabilno) reći će da takvi pritisci mogu, eventaulno, utjecati na iduće poteze ruskog vrha. No, ako se EU sprema Rusiji uvesti nekakve sankcije zbog kojih bi primarno patio ruski narod - primjerice sankcije koje ciljaju dostupnost lijekova, nekih osnovnih resursa i slično, onda je to ne samo nehumani napad na ruski narod koji nije preslika ruskog vodstva već i iznimno opasan potez dodatnog raspirivanja ruskog gnjeva koji je definitivno potpaljen.
Napad sankcijama na ruski narod može biti katastrofalan potez koji bi zaista Rusiju natjerao u očaj i osjećaj da je stjerana u kut. U ovom trenutku je mir. I granatiranje na istoku Ukrajine je stalo. Europa svakako želi dati do znanja da ne odobrava ovakvo komadanje suverenih zemalja (iako to čini selektivno, primjerice dozvoljavajući bez problema i sankcija da SAD prizna okupiranu Golansku Visoravan kao dio Izraela), ali bilo bi puno bolje da pokušaju održati taj mir, kakav god da jest. Jer mnogi možda nisu još uvijek ni svjesni koliko smo duboko zagazili u teritorij Europe u ratu, svijeta u ratu...
Vratimo se u istočnu Ukrajinu. Mora se imati na umu da rusko de-facto preuzimanje Donjecka i Luganska nije potez kojeg su Putin i drugi visoki dužnosnici donijeli olako. Da im je cilj bio isključivo zauzeti taj dio Ukrajine mogli su to učiniti davno i na zaista razne načine. Mogli su osmisliti neki incident. Mogli su odmah u jeku rata (prije mirovnog sporazuma u Minsku) krenuti u zauzimanja tog dijela Ukrajine i tako istrpjeti zapadne sankcije "u komadu" s Krimom, a ne ovako razvučeno - jer ovo će sad zaista biti potencijalno pogubno po rusku ekonomiju, a u tom slučaju još i brže pogubno po aktualno rusko vodstvo. Putin je mogao izravno napadati sporazum iz Minska umjesto godinama tražiti da ga Kijev implementira - upravo to bi i činio da mu je glavna ideja bila zauzimanja Donbasa (ili dijela Donbasa).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
